Turski ministar vanjskih poslova Hakan Fidan u petak je istakao potrebu za postizanjem sporazuma između Irana i Sjedinjenih Američkih Država, s obzirom na to da obje strane pokazuju spremnost za pregovore nakon razmjene zračnih napada i pojačanih tenzija.

Fidan je govorio o aktuelnim dešavanjima tokom gostovanja u programu uživo, gdje je naveo da je sastanak između predsjednika Turkiye Recepa Tayyipa Erdogana i američkog predsjednika Donalda Trumpa, na NATO samitu u Hagu, bio unaprijed planiran.

Rekao je da su na sastanku raspravljene regionalne teme, posebno Gaze, sukoba Rusije i Ukrajine te situacije u Iranu, dodajući da je sastanak bio konstruktivan i uspješan.

Fidan je kazao da su evropski lideri uvažili Trumpovu poruku da su izdvajanja NATO članica za odbranu nedovoljna. Postignut je konsenzus da se izdvajanja povećaju na 5% – od čega 3,5% ide na osnovne odbrambene troškove, a do 1,5% na sajber sigurnost, kritičnu infrastrukturu i jačanje industrijskih kapaciteta u narednih deset godina.

Na pitanje o NATO samitu naredne godine u Turkiye, Fidan je podsjetio da je posljednji put održan 2004. "Sada je 2026. i, kao što znate, prošle godine smo podnijeli zahtjev i prihvaćeni smo kao domaćin u Istanbulu. Naš predsjednik trenutno razmatra da li će to biti Istanbul ili Ankara. Postoje dva različita mišljenja o tome. Odluku će donijeti predsjednik Erdogan."

Govoreći o sukobu koji je počeo izraelskim napadima na Iran, Fidan je rekao: „Kao što znate, mi izbliza pratimo i aktivno učestvujemo u svim dešavanjima u regionu – često kao posrednici. Jer je u našem i regionalnom interesu da se spriječe novi ratovi i završe postojeći.“

Podsjetio je da je još prve sedmice napada na Gazu rekao da dolazi do rata između Irana i Izraela. „Izraelski napad je gurnuo Iran u poziciju legitimne odbrane. Također je postalo jasno da Izrael nije tako moćan kako tvrdi kada je riječ o uništenju iranskih nuklearnih kapaciteta – izložili su vlastite slabosti.“

Fidan je naveo da i unutrašnja politička kalkulacija premijera Netanyahua ima utjecaj na izraelsku vanjsku politiku, rekavši da se pokazalo kako je riječ o "političkom umu koji ne oklijeva zapaliti čitav region zbog vlastitih interesa."

„Region mora biti na oprezu“

„Rat je zaustavljen za 12 dana, ali prekid vatre se temelji na pretpostavci da su nuklearni kapaciteti uništeni. Ipak, region mora ostati na oprezu jer se prekid vatre može prekinuti i sukobi mogu ponovo eskalirati,“ rekao je Fidan.

Istakao je da je rat donio ogromne gubitke ne samo dvjema zemljama, već i cijelom regionu. „Razdaljina između njih je preko 1.000 kilometara i nemaju zajedničku granicu – riječ je o ratu koji prelazi granice i uključuje druge zemlje. Trenutno postoji tišina, ali da bi ona bila trajna, potreban je sporazum između Irana i SAD-a.“

Na pitanje o iranskom nuklearnom kapacitetu, Fidan je rekao da je to samo jedan aspekt u odnosima Irana i Izraela i da postoje i drugi faktori.

„Jasno je da su američke vojne operacije ozbiljno oštetile nuklearna postrojenja u Iranu. One su, praktično, učinjene nefunkcionalnim,“ izjavio je Fidan.

Dodao je da je udarac na nuklearni program bio „ozbiljan i značajan“, ali da je predstojeći izazov – pregovarački sto.

„Iskreno, kada Iran sjedne za stol, da li će Amerikanci govoriti samo o nuklearnim pitanjima ili i o drugim temama? Ako ubace druge teme, ne vjerujem da će Iran biti spreman na takve razgovore. Ali kada je riječ o nuklearnim pitanjima, vjerujem da će postojati napor da se postigne dogovor sličan onom iz Obaminog mandata.“

Međutim, dodao je da ne očekuje da će Teheran pozitivno odgovoriti na prijedloge koji bi značili „potpunu kapitulaciju“ i eliminaciju svih sposobnosti osim nuklearnih.

Razgovori Fidan–Rubio

Fidan je odgovorio na pitanje o navodima da ga je američki državni sekretar Marco Rubio kontaktirao noć nakon izraelskog napada na Iran, potvrdivši: „Takav razgovor se desio.“

Amerikanci su mu, kako kaže, prenijeli da „nisu učestvovali u napadu, nemaju nikakvu ulogu u njemu, i da Iran ne treba napadati SAD – a ako to ipak učini, SAD će žestoko odgovoriti.“ Također su izrazili zabrinutost za sigurnost američkih trupa u regionu.

Fidan je dodao da su Amerikanci potom kontaktirali i Iran, želeći se distancirati od sukoba, te zamolili da ih se ne uvlači u rat – djelujući kao posrednici.

Na pitanje o mogućem susretu Trumpa i iranskog predsjednika Masouda Pezeshkiana u Turkiye, Fidan je rekao: „Zbog povjerenja u liderstvo našeg predsjednika, na dnevni red su došle i najnaprednije ideje – ali neću ih komentarisati.“

Hoće li se SAD uključiti?

Na pitanje o tome da li će se SAD uključiti u sukob i da li će Araghchi svoju prvu izjavu dati iz Turkiye 21. juna, Fidan je rekao: „Kada smo razgovarali s našim iranskim kolegom u subotu, Amerikanci nisu izražavali namjeru za rat, barem ne punog razmjera kao Izrael.“

Prema njegovim riječima, cilj američkih napada bio je ograničen na uništavanje nuklearnih postrojenja. Iran je, pak, odgovarao proporcionalno i selektivno.

Prisjetio se i ranijeg slučaja – nakon atentata na Kasema Soleimanija 2020. – kada je, također, postignut prešutni dogovor da ne dođe do dalje eskalacije.

Mogućnost pomirenja SAD-a i Irana

Na pitanje da li će se obnoviti pregovori o iranskom nuklearnom programu i da li bi Turkiye mogla posredovati, Fidan je rekao da je predsjednik Erdogan izrazio spremnost da preuzme bilo koju ulogu.

„Postoje naznake da bi se proces koji je pokrenut u Omanu prije nekoliko godina mogao reaktivirati. Mislim da bi mogli pokušati ponovo. Iskreno vjerujem da mogu postići dogovor o nuklearnim pitanjima.“

Dodao je da postoji mogućnost kompromisa, posebno nakon posljednjih napada na nuklearna postrojenja, ali da ne može govoriti u ime obje strane.

„I Amerikanci i Iranci dolaze iz vrlo udaljenih pozicija. Američki stav je da ne bi smjelo biti nikakvog obogaćivanja urana u Iranu, dok Iranci tvrde da je mirnodopsko obogaćivanje njihovo pravo zagarantovano međunarodnim pravom i sporazumima.“

Fidan je ukazao na dublju nepravdu u sistemu: „Pet stalnih članica Vijeća sigurnosti sve imaju nuklearno oružje, i nemaju namjeru da ga se odreknu – ali su svi složni da se ne dozvoli šesta nuklearna sila. Ipak, niko ne pokušava da ih bude četiri, tri ili dvije. Na kraju, niko nikome ne vjeruje.“