Balafon, jedan od najstarijih instrumenata u Africi, poznat i kao "šumski instrument", ističe se kao neizostavan dio vjenčanja, sahrana i crkvenih organizacija u Africi.

Balafon instrument je melodijska zapadnoafrička udaraljka, svojevrsna preteča marimbe. Napravljen je od drva bala, a svira se tako da se batićima udara po drvenim pločicama od kojih je svaka ugođena na određen ton.

Balafon instrument je najčešće ugođen u pentatonskoj ljestvici, no postoje i verzije u tetratonskim, septatonskim i u kromatskim ljestvicama.

Vjeruje se da je balafon, koji obično sadrži 16 do 27 nota, rođen u 12. vijeku u Kraljevini Soso, na geografskom području gdje se nalazi današnji Mali.

Prvi balafon u historiji, nazvan "Sosso Bala", poznat i kao "sveti balafon", čuva se u posebnoj kutiji u selu Niagassola, koje se nalazi na granici Malija i Gvineje.

Kamerunski muzičar i majstor balafona Paukum Basi govorio je o historiji instrumenta, njegovoj proizvodnji i načinu sviranja.

Navodeći da je balafon jedan od najstarijih instrumenata u Africi, Bassi je rekao: "Svaki balafon odražava jezik, kulturu i društvo".

Naveo je da svako društvo u Africi proizvodi i svira balofone koristeći drveće koje uspijeva na tom području i koje sadrži note prema vlastitom jeziku i kulturnim karakteristikama.

Bassi je rekao da u Kamerunu uglavnom koriste deblo crvenog drveta zvanog "mel" u izradi balafona.

Pojasnio je da je u Africi balafon neizostavan instrument u noćnim klubovima, kabareima, na svadbama, sahranama i orkestrima u crkvama.

Bassi je naveo da je balafon prvi put korišten u centralnoj Africi, dodajući da se ovaj instrument proširio po cijelom svijetu migracijom Afrikanaca u cijeli svijet.