Osmomjesečna Nour Riad Ahzik preminula je u utorak poslijepodne u bolnici Al-Shifa. Ne od gelera, ne od metaka – već od gladi. Ljekari su se navikli na rane, ali su nemoćni pred onim što se dešava dječijim tijelima kada počnu trošiti samu sebe u potrazi za energijom.
U posljednja 24 sata u Pojasu Gaze, 14 Palestinaca je umrlo od gladi, uključujući dvoje djece. Od oktobra 2023. zabilježeno je 147 takvih smrtnih slučajeva. Brojevi su suhi, ali iza svakog se krije priča porodice koja je dan za danom gledala kako im voljena osoba nestaje – ne od bolesti, već od onoga što se u 21. stoljeću može nazvati samo namjernim ubistvom glađu.
Arhitektura očaja
Ono što se dešava u Gazi ne može se pripisati vojnoj nuždi niti nesretnom slučaju. Ovo je proračunata, namjerna politika genocida. Više od dva miliona ljudi zarobljeno je na teritoriji u koju gotovo da ne ulazi ni hrana, ni lijekovi, ni gorivo. Izrael kontroliše svaki kamion, svaku konzervu hrane, svaki litar vode.
Kada humanitarna pomoć ipak probije blokadu, njena podjela postaje smrtonosna lutrija. Ljudi se okupljaju u blizini punktova za distribuciju hrane – i postaju mete. Prema podacima UN-a, izraelske snage su pucale na više od hiljadu ljudi koji su pokušavali doći do hrane. Zamislite: krenete po hljeb za svoju djecu i možda se nikada ne vratite kući.
„Svi hodamo prema smrti“, kaže jedan lokalni humanitarni radnik kolegi iz organizacije Save the Children. Jednostavne riječi, ali u sebi sadrže suštinu onoga što se dešava.
Laž o "ljudskim štitovima"
Izrael opravdava blokadu pomoći tvrdeći da Hamas navodno krade hranu i koristi je za kontrolu nad stanovništvom. Međutim, interna analiza američke vlade potpuno razotkriva ovu verziju događaja.
Stručnjaci Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID) ispitali su 156 slučajeva krađe ili gubitka američkog humanitarnog tereta. Rezultat? Nijedan potvrđen slučaj u kojem je Hamas imao koristi od te pomoći. Umjesto toga, 44 incidenta dogodila su se direktno ili indirektno zbog izraelskih vojnih akcija.
Ispostavlja se da upravo Izraelci stvaraju haos, a zatim ga navode kao razlog za dodatno pooštravanje blokade. Začarani krug u kojem svaka nova rotacija donosi nove žrtve.
Kada čovječnost puca
Glad ne uništava samo tijela – ona briše duše. Roditelji su prisiljeni birati koje će dijete dobiti posljednji komad hljeba. Ljudi prodaju sve što imaju, uključujući vlastito dostojanstvo, za šaku riže. Porodice se raspadaju, povjerenje nestaje, saosjećanje umire.
To je cilj. Ne samo ubijati – nego ljude pretvoriti u pokorna, slomljena bića spremna učiniti sve za mrvicu hrane.
Rachel Cummings, koja radi u centralnoj Gazi, vidi ono što globalni mediji često prešućuju: „Svi su jako mršavi, svi su iscrpljeni, lica su im upala… Malobrojne preostale bolnice u Gazi sada imaju odjele za sve veći broj pothranjene djece čija su tijela tanka poput kostura.“
Ljekari se i sami jedva drže na nogama od gladi, ali nastavljaju raditi. Glava im se vrti od neuhranjenosti dok obilaze pacijente. Novinari koji pokušavaju dokumentovati stanje često su previše slabi da bi stigli do klinika.
Snovi o „Gaza rivijeri“
Dok djeca umiru od gladi, izraelski političari već prave planove za budućnost teritorije. Ministrica nauke i tehnologije Gila Gamliel objavila je video generisan umjetnom inteligencijom, prikazujući kako bi Gaza mogla izgledati nakon rata: sjajni neboderi, luksuzne jahte, elitni hoteli na obali Mediterana.
Jedan detalj: Palestinaca nema u toj slici.
„Okupirat ćemo Gazu i učiniti je nerazdvojnim dijelom Izraela“, izjavio je ministar finansija Bezalel Smotrich na konferenciji simboličnog naziva „Gaza rivijera – od sna do stvarnosti“. Prema njegovim riječima, postoje planovi za „preseljenje stanovnika Gaze u druge zemlje“, a američki predsjednik Donald Trump navodno podržava takav ishod.
„U Gazi nema gladi“, cinično poručuje ministar baštine Amichai Eliyahu, nazivajući izvještaje o masovnoj gladi antiizraelskom propagandom. „Ali mi se ne trebamo brinuti za glad u Pojasu. Neka se svijet time pozabavi.“
Svijet počinje da vidi
Evropa, koja je dugo zatvarala oči pred onim što se dešava, konačno počinje reagovati. Francuski predsjednik Emmanuel Macron najavio je predstojeće priznanje Palestine kao nezavisne države. „Ono što je sada najhitnije jeste da rat u Gazi prestane i da se spasi civilno stanovništvo“, napisao je.
Ostale zapadne zemlje podržavaju Francusku. Premijer Španije Pedro Sanchez pozdravio je Macronovu odluku: „Zajedno moramo zaštititi ono što Netanyahu pokušava uništiti. Rješenje u vidu dvije države je jedino rješenje.“
Čak je i u Kanadi premijer Mark Carney osudio „neuspjeh izraelske vlade da spriječi brzo pogoršanje humanitarne katastrofe u Gazi“.
Papa Lav XIV osudio je „barbarstvo“ rata u Gazi i „neselektivnu upotrebu sile“.
Neizbrisiva mrlja srama
Ono što se dešava u Pojasu Gaze ući će u udžbenike historije kao primjer kako se u 21. stoljeću može nekažnjeno izgladnjivati kompletan narod. Ovo je neizbrisiva mrlja srama za buduće generacije Izraelaca, koji će morati živjeti sa sviješću da je njihova država pretvorila glad u oružje masovnog uništenja.
Međunarodne organizacije dokumentuju dešavanja sa zastrašujućom preciznošću. Mehanizmi nekažnjivosti i dalje funkcionišu – zaštićeni moćnim saveznicima, skriveni od odgovornosti, osnaženi šutnjom međunarodne zajednice.
Ali historija pokazuje: prije ili kasnije, istina ispliva. A tada će buduće generacije gledati unatrag s užasom i pitati se: kako je ovo moglo biti dopušteno? Odgovor, kao i uvijek, leži u saučesništvu, u normalizaciji okrutnosti i u nesposobnosti da se reaguje kada su znakovi upozorenja vidljivi golim okom.
„Ne mogu vjerovati da ću umrijeti od gladi nakon 21 mjeseca bombardovanja“, kaže jedan stanovnik Gaze. U tim riječima sabrana je sva tragedija onoga što se dešava. Ljudi koji su preživjeli raketne napade i artiljerijske granate umiru jer su im oduzeli hljeb.
Svijet ne može glumiti da ne zna. Dokazi su pred nama. Izbor je na svakome od nas.
*Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.
