Više od 6.000 učesnika "Marša mira" stiglo je nakon trodnevnog pješačenja u Memorijalni centar Srebrenica - Potočari kako bi prisustvovali obilježavanju 30. godišnjice genocida nad Bošnjacima počinjenog u julu 1995. godine u Srebrenici.
Učesnici su prije tri dana krenuli iz Nezuka, na području Sapne, na put dug više od 100 kilometara.
Kretali su se trasom kojom su Srebreničani u ljeto prije 30 godina pokušavali doći do slobodne teritorije - Tuzla ili Kladanj.
U "Maršu mira" bio je veliki broj mladih i ljudi iz različitih dijelova svijeta koji na ovaj način odaju počast žrtvama genocida u Srebrenici, ali i šalju poruku da se ovo nikada i nikome više ne ponovi.
Učesnici "Marša mira" kasnije će prisustvovati iznošenju tabuta iz hale bivše Fabrike akumulatora koji su jučer stigli u Potočare. Sutra će prisustvovati kolektivnoj dženazi za sedam žrtava genocida.
"Marš mira" koji se ove godine organizuje 21. put u okviru obilježavanja 30. godišnjice genocida nad Bošnjacima "Sigurne zone Ujedinjenih nacija" Srebrenica, za preživjele Srebreničane predstavlja neku vrstu liječenja trauma, ali i obavezu da svoja iskustva i priče ispričaju i prenesu mlađim generacijama.
"Marš mira" ima za cilj i izgradnju, unapređenje i njegovanje kulture sjećanja na genocid nad Bošnjacima u Srebrenici, te onemogućavanje negiranja, poricanja i relativiziranja zločina genocida.
"Marš mira" traje tri dana i učesnici pješače na stazi dugoj oko stotinu kilometara od Nezuka do Potočara.
Ovom stazom u suprotnom smjeru, od Potočara do Nezuka, su se u julu 1995. godine izvlačili i probijali Bošnjaci prilikom okupacije i zauzimanja "Sigurne zone Ujedinjenih nacija" Srebrenica od strane srpskih vojnih i policijskih formacija.
Učesnici "Marša mira" dnevno pješače oko 30 kilometara i na određenim mjestima staza je izuzetno naporna, nepristupačna i zahtjeva solidnu fizičku spremnost učesnika.
U Memorijalnom centru Srebrenica - Potočari do sada je ukopano 6.765 žrtava genocida, dok je 250 žrtava ukopano u mjesnim mezarjima po odluci članova porodica.
Žrtve potječu iz različitih općina, a najviše ih je s područja istočne Bosne i Hercegovine -Srebrenice, Bratunca, Vlasenice, Zvornika i Milića.
Žrtve genocida pronađene su na 150 različitih lokaliteta. Od toga, u 77 masovnih grobnica otkrivenih nakon rata.
Najmlađa do sada ukopana žrtva u Potočarima bilo je novorođenče, djevojčica Fatima Muhić, a najstarija nana Šaha Izmirlić, rođena 1901. godine.
Za više od hiljadu žrtava genocida u Srebrenici još uvijek se traga.
Međunarodni sud pravde u Hagu donio je 2007. godine presudu u kojoj se konstatira da je jula 1995. godine u Srebrenici, koja je tada bila zaštićena zona UN, Vojska Republike Srpske (VRS) počinila genocid.
Haški tribunal, Sud Bosne i Hercegovine te pravosuđa u Srbiji i Hrvatskoj do sada su za genocid i ratne zločine osudili ukupno 54 osobe na 781 godinu i pet doživotnih kazni zatvora. Na doživotne zatvorske kazne osuđeni su, među ostalim, ratni predsjednik RS i komandant vojske tog entiteta, Radovan Karadžić i Ratko Mladić.
