Nije rat, glad niti bolest ono što tiho skraćuje ljudski život širom svijeta, već – usamljenost. Stotine hiljada ljudi godišnje umiru jer nemaju rame za plakanje, upozorava Svjetska zdravstvena organizacija (SZO).
U novom izvještaju, SZO otkriva da jedna od šest osoba na planeti pati od onoga što nazivaju "epidemijom usamljenosti" – stanja koje se sada dovodi u vezu s više od 871.000 smrti godišnje, odnosno otprilike stotinu svakog sata.
Organizacija upozorava da se svijet suočava s krizom socijalne isključenosti koja ima duboke posljedice po zdravlje, ekonomiju i društvo u cjelini. Nekada posmatrana kao lična emocija, usamljenost se danas tretira kao ozbiljna prijetnja javnom zdravlju.
„Usamljenost je značajan problem javnog zdravlja uporediv sa upotrebom duhana i gojaznošću“, rekao je dr. Vivek Murthy, kopredsjedavajući Komisije SZO-a za društvene veze i bivši glavni hirurg Sjedinjenih Američkih Država.
U intervjuu za The Guardian, Murthy je usamljenost opisao kao „signal koji ukazuje na nedostatak nečega što je ključno za opstanak – socijalne povezanosti“, upoređujući je s biološkom potrebom za hranom.
Skrivena cijena odvojenosti
Usamljenost, definirana kao nevolja uzrokovana jazom između društvenih veza koje ljudi žele i onoga što imaju, jednako je štetna za zdravlje kao i pušenje 15 cigareta dnevno.
Povećava rizik od srčanih bolesti, moždanog udara, dijabetesa tipa 2, depresije, anksioznosti, pa čak i kognitivnog pada. Društveno izolirane osobe također imaju veću vjerovatnost da će patiti od suicidalnih misli ili samopovređivanja.
Posljedice usamljenosti ne zaustavljaju se na zdravlju.
Tinejdžeri koji su rekli da se osjećaju usamljeno znatno češće dobivaju niže ocjene ili napuštaju školu.
Odrasli koji se suočavaju s upornom usamljenošću često se bore da pronađu ili zadrže posao. Na nacionalnom nivou, odvojenost znači milijarde izgubljene produktivnosti, rastuće troškove zdravstvene zaštite i narušeno povjerenje zajednice.
„U ovom dobu kada su mogućnosti povezivanja beskrajne, sve više ljudi se osjeća izolirano i usamljeno“, rekao je Tedros Adhanom Ghebreyesus, generalni direktor SZO-a.
„Osim što ima ozbiljan utjecaj na pojedince, porodice i zajednice, ako se ne riješi, usamljenost i društvena izolacija nastavit će koštati društvo milijarde – u zdravstvu, obrazovanju i zapošljavanju“, dodao je.
Problem koji ne pogađa samo bogate zemlje
Suprotno uvriježenom mišljenju, usamljenost nije problem isključivo starijih osoba u razvijenim zemljama. Naprotiv, ljudi u zemljama s niskim prihodima prijavljuju znatno veće stope usamljenosti – čak 24 posto, u poređenju s 11 posto u zemljama s visokim prihodima.
Među adolescentima širom svijeta, do 21 posto kaže da se osjeća usamljeno, a najviše su pogođeni tinejdžeri.
Neke od najranjivijih grupa – izbjeglice, migranti, osobe s invaliditetom i pripadnici etničkih manjina – suočavaju se s dodatnim preprekama u povezivanju, uključujući diskriminaciju, siromaštvo ili nedostatak pristupa javnoj infrastrukturi.
„Čak i u digitalno povezanom svijetu, mnogi mladi se osjećaju sami. Kako tehnologija oblikuje naše živote, moramo osigurati da jača – a ne slabi – međuljudske veze“, poručila je Chido Mpemba, kopredsjedavajuća Komisije i savjetnica predsjedavajućeg Afričke unije.
Poziv na ponovno povezivanje
Kao odgovor na ovu rastuću krizu, SZO poziva zemlje da usvoje petostepeni plan djelovanja koji uključuje javno angažovanje i promjenu načina na koji društva razmišljaju o socijalnoj povezanosti.
Međutim, rješenje se ne nalazi isključivo u rukama vlada.
SZO poziva na djelovanje na svim nivoima: škole, poslodavci, urbanisti, zdravstveni radnici i sami pojedinci imaju ulogu u stvaranju povezanijih zajednica.
Od izgradnje više parkova i biblioteka, do pružanja psihološke pomoći ili jednostavno razgovora s komšijom – koraci za smanjenje usamljenosti često su jednostavni, ali izuzetno važni, poručuju iz ove zdravstvene organizacije.
