Postoji stara izreka u diplomatskim krugovima: najbolja geopolitička oružja nisu projektili, već dobro sklopljeni sporazumi. Ova mudrost vrijedi i za žestoki sukob koji bjesni između SAD-a i Kine.
Suprotno uvriježenom mišljenju, dostojanstveni Peking – a ne ratoborni Washington – izgleda da drži sve konce u spirali ekonomskog rata između dvije supersile.
Američki predsjednik Donald Trump voli sebe predstavljati kao krstaša u misiji spašavanja Amerike od nacija za koje vjeruje da ekonomski iscrpljuju SAD, a naročito Kinu. To čini kroz hvalisave ispade, nepristojnu retoriku i samodestruktivne trgovinske ratove s carinama.
Ali Trumpova bahatost prikriva stvarnost koja pobija forsiranu sliku američke nadmoći koju plasira Bijela kuća.
Zagrebe li se ispod površine ekonomskih odnosa između SAD-a i Kine, iluzija američke moći nestaje, a istina izlazi na vidjelo. Istina koja pokazuje da Kina ima čvrst, sveobuhvatan i sve jači stisak nad ključnim aspektima američke ekonomije.
Tiho kinesko preuzimanje
S odmazdnim carinama, bilateralnom trgovinom, ključnim lancima snabdijevanja, američkim državnim obveznicama, BRICS-om, dedolarizacijom, vlasništvom i utjecajem nad američkim korporacijama i univerzitetima – Kina upravlja svim ovim područjima, i to bez ispaljenog metka.
Za razliku od Trumpovog prvog mandata, kineska retorika sada oštro odgovara na carinski rat koji vodi Bijela kuća 2025. godine. Iz Pekinga odjekuju ozbiljne izjave poput: Kina je spremna na „bilo koju vrstu rata“, „borit ćemo se do kraja“, fentanil je „slab izgovor“ i „zastrašivanje nas ne plaši“.
Kina je te riječi potkrijepila konkretnim odmazdnim mjerama koje su naštetile američkoj ekonomiji. Uvela je carine od 10-15 posto na 20 milijardi dolara vrijedan uvoz poljoprivrednih proizvoda iz SAD-a. Također je pokrenula istrage protiv Googlea i Nvidije zbog antimonopolskih kršenja, dok razmatra slične poteze protiv Intela.
Svijet se navodi da raspravlja o tome koliko brzo će Trumpove carine potkopati Kinu. Ali u hodnicima moći u Pekingu vlada tiho samopouzdanje, koje proizlazi iz odlučujućeg trgovinskog suficita Kine nad Amerikom – činjenice koju zapadni mediji rijetko naglašavaju.
Sedmicu prije nego što se Trump vratio u Bijelu kuću u januaru, Kina je izvijestila o rekordnom trgovinskom suficitu od gotovo bilion dolara u odnosu na ostatak svijeta, tačnije 992 milijarde dolara za 2024. godinu. Ključni podatak: njen trgovinski suficit sa SAD-om te godine iznosio je 361 milijardu dolara. To nije bila dobra vijest za američku ekonomiju.
Osim što zaostaje za Kinom u trgovini, Trumpova Amerika se čak ne nalazi među deset zemalja s najvećim ukupnim trgovinskim suficitom.
Kineska dominacija u trgovini sa SAD-om prati strategiju diverzifikacije zavisnosti o inostranim izvorima. Kineski premijer Li Qiang nedavno je izjavio da je Peking uvjeren u sposobnost suočavanja sa „šokovima koji premašuju očekivanja“, aludirajući na utjecaj američkog carinskog rata na trgovinu.
Štaviše, Li je pozvao zemlje širom svijeta da otvore svoja tržišta kako bi zajednički apsorbovale ekonomske udare izazvane Trumpovim potezima.
Hrana i kritični minerali
Zanimljivo, Kina je odlučila koristiti hranu i poljoprivredu kao područje za suprotstavljanje američkim provokacijama. Poljoprivredne carine koje je Peking uveo na američke proizvode uključuju svježe voće i povrće, pamuk, žitarice i proteine.
Kina je također obustavila uvoz soje iz SAD-a, što je bio snažan udarac, s obzirom na to da su soja i njeni proizvodi činili glavni dio američkog poljoprivrednog izvoza u Kinu – vrijednog 13 milijardi dolara u 2024. Kako bi se diverzificirala, Kina sada razmatra BRICS saveznika Brazil kao alternativnog dobavljača soje.
Kontrola ključnih lanaca snabdijevanja još je jedno područje u kojem je Kina satjerala SAD u ćošak. Od rijetkih zemnih metala do farmaceutskih proizvoda i elektronike, Kina ima neuporedivu dominaciju nad ovim sektorima, ostavljajući Washington nemoćnim i frustriranim.
Danas Kina ima najdublji pristup ključnim mineralima za kojima SAD i druge zemlje očajnički tragaju. Ovi minerali su od suštinskog značaja za postizanje ciljeva nulte emisije ugljenika.
Bakar, kobalt, nikal i litij predstavljaju osnovne sirovine za baterije električnih vozila i solarne panele. Kina je posvetila posebnu pažnju osiguravanju ovih resursa, posebno bakra i kobalta iz Perua i Demokratske Republike Kongo, argentinskog litija i nikla iz Indonezije.
Od farmacije do tehnologije
Kada je riječ o farmaceutskim proizvodima, Kina diktira uslove SAD-u. Ona je nezamjenjiv dobavljač ključnih farmaceutskih proizvoda Americi, izvozeći robu u vrijednosti od 10,2 milijarde dolara između 2017. i 2022.
Osim toga, američki proizvođači farmaceutskih proizvoda previše se oslanjaju na Kinu za ostvarivanje profita. U istom periodu od 2017. do 2022. izvozili su farmaceutske proizvode u Kinu u vrijednosti od 9,3 milijarde dolara. Peking jako dobro zna koliko lako može zatvoriti vrata američkim farmaceutskim izvoznicima uvođenjem zabrana i carina.
Kina ima prednost nad SAD-om u lancima snabdijevanja vezanim za tehnologiju. Gotovo je dostigla Ameriku u razvoju vještačke inteligencije, kao što pokazuje uspjeh DeepSeeka, i sada aktivno teži samodovoljnosti. Cilj joj je da prestane zavisiti od zapadne tehnologije.
Ranije su američki tehnološki giganti AMD, Nvidia i Intel računali na izvoz u Kinu kao ključni izvor profita. Međutim, prošle godine Peking je prekinuo taj tok, zabranivši upotrebu mikroprocesora AMD-a i Intela u vladinim računarima. Slične restrikcije uvedene su i za Nvidia procesore.
Nadmetanje s BRICS-om
Velika prijetnja američkoj ekonomiji je jačanje BRICS-a, u kojem Kina igra ključnu ulogu. Savez, koji su prvobitno činile Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika, brzo je dobio na snazi. Prošle godine pridružila su mu se još četiri nova člana i desetak partnerskih zemalja.
Ovi razvojni događaji izazvali su zabrinutost u Washingtonu, a Trump je zaprijetio uvođenjem 100% carina na zemlje BRICS-a ako pokušaju zamijeniti američki dolar alternativnom valutom.
BRICS je ostao nepokoleban pred napadima iz SAD-a i nastavlja sa svojim planom dedolarizacije međunarodne trgovine. S obzirom na njegov rastući uticaj, BRICS bi uskoro mogao dodatno oslabiti dominaciju G7 – saveza predvođenog SAD-om.
Kada je riječ o valutama, često se postavlja pitanje: hoće li Kina, suočena sa stalnim provokacijama iz Bijele kuće, odgovoriti agresivnim povlačenjem iz američkih državnih obveznica?
Odgovor na to pitanje nije „ako“, već „kada i koliko“. Prodaja američkih obveznica od Kine traje još od 2016. godine.
U decembru prošle godine, Kina je smanjila svoje vlasništvo nad američkim državnim obveznicama na 759 milijardi dolara. Ovo je dio šire strategije Pekinga da smanji zavisnost od dolara, poveća rezerve zlata i dodatno se ekonomski odvoji od SAD-a.
Bijela kuća još nije direktno komentarisala ovaj neugodan razvoj događaja. Međutim, kineska rasprodaja obveznica već je izazvala zabrinutost među američkim ekonomskim strategima, koji se pitaju ko će finansirati ogromni američki državni dug ako se Peking potpuno povuče.
Harvard i čikaška berza
Kineski ekonomski uticaj u SAD-u nije ograničen samo na trgovinu i finansije. Pregled kineskih investicija u američku industriju i institucije otkriva duboku finansijsku penetraciju Pekinga u teritoriju rivala.
Trumpove glasne prijetnje Kini redovno dobijaju široku medijsku pažnju. Međutim, malo ljudi zna da su veliki američki biznisi, poput čikaške berze, AMC-a, Smithfield Foodsa, GE Appliancesa, Motorola Mobilityja i Legendary Entertainmenta, u vlasništvu kineskih investitora.
Godine 2022. otkriveno je da je u SAD-u poslovalo gotovo 5.000 kompanija u vlasništvu kineskih investitora.
Kineski uticaj seže i do prestižnih američkih univerziteta, posebno Harvarda. Između 2013. i 2020. kineske institucije donirale su gotovo milijardu dolara američkim univerzitetima. Blizu 115 univerziteta primilo je finansijska sredstva iz Kine.
Harvard je primio donacije u iznosu od 93,7 miliona dolara. Među drugim značajnim primaocima su Univerzitet Južne Kalifornije, Univerzitet u Pensilvaniji, Univerzitet Ilinoisa i Državni univerzitet Arizone.
Što duže SAD ignoriše ovu realnost umjesto da se suoči s njom, Kina će nastaviti da širi svoj uticaj unutar američke ekonomije.
Bilo za vrijeme Trumpa ili poslije njega, SAD će možda nastaviti sa svojom historijskom opsesijom pokazivanja vojne moći i diplomatske nadmoći. Međutim, istovremeno, njegova ekonomija sve brže, tiše i sigurnije gubi tlo pod nogama pred kineskom dominacijom.
*Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.
