Na 26. godišnjicu početka zračne kampanje NATO-a protiv Savezne Republike Jugoslavije (SRJ), lideri širom regiona dali su izrazito suprotne izjave koje odražavaju duboke podjele oko naslijeđa intervencije 1999. godine.

Predsjednica Kosova Vjosa Osmani opisala je NATO bombardovanje kao prekretnicu koja je pomogla da se osigura sloboda Kosova.

"Intervencija NATO-a, zajedno s nepokolebljivom odlučnošću našeg naroda za slobodu, označila je, ne samo odlučujući trenutak u našoj historiji već i u modernom čovječanstvu", rekla je Osmani u poruci objavljenoj na platformi X.

Intervencija NATO-a, koja je počela 24. marta 1999. godine, uslijedila je nakon neuspjelih pregovora u Rambujeu i Parizu, čiji je cilj bio okončanje kosovske krize i zaustavljanje, kako je NATO opisao, kampanje terora protiv albanskog stanovništva od strane jugoslovenskih snaga.

Nasuprot tome, srbijanski premijer u tehničkom mandatu Miloš Vučević nazvao je intervenciju „zločinom bez kazne”, navodeći da će Srbija uvijek poštovati sjećanje na one koji su branili zemlju.

"Mi smo narod koji ne zaboravlja svoje žrtve i istoriju", rekao je on i dodao da je Srbija posvećena miru i da se "zločini iz prošlosti nikada više ne ponove".

Regionalne reakcije odražavaju različite perspektive. Crnogorski predsjednik Jakov Milatović rekao je da ratna razaranja služe kao podsjetnik da su mir i saradnja jedini put naprijed.

"Moramo sačuvati sjećanje na sve nevine žrtve bombardovanja, poput onih u Murini, i zajedno raditi za sigurniju budućnost", rekao je Milatović.

Ministarstvo za Evropu i spoljne poslove Albanije takođe se oglasilo, nazvavši NATO kampanju "ključnim trenutkom u istoriji" koji je pomogao da se osigura mir i stabilnost u regionu.

Ministarstvo je istaklo važnost međunarodnog djelovanja u sprečavanju humanitarnih kriza i zaštiti ljudskih prava.

NATO kampanja 1999.

NATO bombardovanje, koje je trajalo 78 dana, od 24. marta do 10. juna 1999. godine, bilo je završna faza rata na Kosovu. Pokrenuto je bez odobrenja Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda i uključivao je vojne snage iz 19 država članica NATO-a.

Vazdušna kampanja ciljala je vojne položaje i infrastrukturu u Srbiji i Crnoj Gori, tada u sastavu SRJ, kao odgovor na optužbe o etničkom čišćenju jugoslovenskih snaga protiv kosovskih Albanaca.

Iako nema zvaničnih podataka, srbijanske procjene kažu da je broj ubijenih tokom NATO bombardovanja između 1.200 i 2.500, uz oko 5.000 ranjenih. SRJ, formirana 1992. godine nakon raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, sastojala se od Srbije i Crne Gore. Restrukturirana je u Državnu zajednicu Srbija i Crna Gora 2003. godine, koja se raspala nakon što je Crna Gora proglasila nezavisnost 2006. Crna Gora je članica NATO-a od 2017.