Badnji dan počinje rano ujutru sječenjem badnjaka koji se sa prvim mrakom unosi u kuću, a osim toga, obilježava se liturgijama i okupljanjem porodice za posnom trpezom.

Nazvan je po sječenoj grani hrasta – badnjaku, svetom drvetu Slovena.

To je posljednji dan božićnog posta, kojim se vjernici pripremaju za proslavu Božića kojim se slavi rođenje Isusa Hrista.

Badnji dan i Božić su nerazdvojni ne samo zato što dolaze jedan poslije drugog, već i zato što se dopunjavaju shvatanjima i običajima koje narod vezuje za njih.

Narodni običaji oko Badnjeg dana su dosta stari i do danas se dosta njih izgubilo ili zaboravilo, u različitim krajevima običaji se umiju razlikovati u nekim elementima, ali i pored toga ipak postoji dosta zajedničkih običaja koji su vrlo slični.

Jedan od njih je da se uz badnjak u kuću unosi i žito kako bi naredna godina bila plodna, ali i slama čime se prinosi žrtva duhu Hrista koji je rođen na slami. Na Badnje veče se ne spava, već se bdi i očekuje svečani trenutak rođenja Hristovog.

Prema vjerovanjima, na Badnji dan ništa ne treba da se iznosi iz kuće.