Lakoća s kojom su desetine Hamasovih boraca uspjele ući u izraelske gradove i pogoditi vojne mete preko granice pokrenula je pitanja o tome kako moćna izraelska obavještajna služba nije uspjela vidjeti šta se dogodilo tokom vikenda.

Pitanje je tim hitnije što Mossad, glavna izraelska špijunska agencija, ima širok spektar špijunskih tehnologija i dugo se oslanja na krtice unutar palestinskih oružanih grupa za prikupiljanje informacija. Oni rutinski daju Mossadu detaljne informacije o radu takvih mreža.

Ovako masivan i smrtonosni napad palestinskih boraca koji su istovremeno pokrenuli kopneni, zračni i morski upad nije trebao proći nezapaženo. Ali to se nije dogodilo.

Kako je Mossad to mogao propustiti?

„Izraelski aparat za obavještajni i nadzorni rad katastrofalno je zakazao (da spriječi napad)“, kaže za TRT World Antony Loewenstein, autor „Palestinske laboratorije“ – nedavno objavljene knjige koja duboko uranja u izraelske napredne špijunske tehnologije.

"Glave će se s vremenom otkotrljati u izraelskom vojnom i političkom aparatu, ali sumnjam da će to imati veliki utjecaj na rastuću izraelsku industriju oružja, koja je već na rekordnom nivou posljednjih nekoliko godina."

Loewenstein je dodao: “Cijeli zapadni svijet podržava Izrael i htjet će podržati jevrejsku državu kupovinom njenog oružja i odobravanjem brutalnog uništavanja Gaze”.

Želeći da sačuva obraz, Izrael neće javno govoriti o tome kako je njegov ogromni obavještajni aparat zakazao. Ali analitičari već dolaze do različitih teorija.

Jedno je mišljenje da Izrael nije smatrao Hamas, oslabljen godinama blokade Gaze, sposobnim pokrenuti napad takvih razmjera i da je vjerovatniju prijetnju predstavljao Hezbollah u Libanu koji podržava Iran.

Vjerovatno je Hamas iskoristio ovu percepciju, postepeno provodeći svoj plan napada – od izgradnje raketa koje je ispalio na izraelske gradove do rušenja, buldožerom, ograde od bodljikave žice koja dijeli Gazu od Izraela – bez hitnog odgovora iz Tel Aviva.

Druga teorija, slična prvoj, smatra da Izrael nije prepoznao snalažljivost Hamasa.

“Izraelci su znali zlonamjernu mržnju koja je animirala Hamas”, navodi se u članku Washington Posta. “Ono što nisu cijenili je kreativnost i kompetentnost svojih protivnika. To je bio nivo organizirane zlobe koja je, doslovno, bila nezamisliva.”

Iako je pogrešno nazivati napad "organiziranom zlobom", jer je proizašao iz moralno zdrave želje da Palestina bude oslobođena okrutne višedecenijske izraelske vladavine (on ništa ne govori o zlobi koja je u tome uključena), podtekst njegovog zapažanja je tačan: Izrael nije očekivao razmjere napada, a kamoli njegovu impresivnu logističku i drugu koordinaciju.

Vjerovatno njihova arogancija prema Palestini ima neke veze s tim.

Umjesto da ozbiljno računaju na ono čemu su palestinski pokreti otpora podučavali svijet tokom godina, svjedočeći o djelotvornosti elementa iznenađenja, a ne puke vojne moći, odlučili su umanjiti takve napore.

Je li unutar izraelske države bilo unutarnjih sukoba koji su je, htjeli, ne htjeli, spriječili da djeluje dovoljno brzo da odbije napad? Čini se da njegov kolumnist tako misli i, prema trećoj teoriji, vjeruje da je to bilo dopušteno budući da je Mossad vidio svoj sekularni karakter u direktnoj suprotnosti s Netanyahuovom ultraortodoksnom vjerskom vladom.

Ovo ostavlja otvorenom mogućnost da je Mossad znao ili barem imao neke informacije o palestinskom napadu. Međutim, s obzirom na nedostatak saradnje, nije bio sklon prenijeti takve informacije Netanyahuu. Zauzvrat, Izrael je postao pristupačnija meta za Palestince.

Bez obzira na razloge zbog kojih Izrael ili, tačnije, Mossad nije uspio zaustaviti napad, nemoguće je da Izrael "jednostavno pusti da se to dogodi", kaže David Miller, viši istraživač u Centru za islam i globalna pitanja u Istanbulu.

Prema Milleru, „velika je sramota što su (palestinske) frakcije otpora, neograničene na grupe koje se javno opisuju kao 'Hamas', uspjele očigledno – i po svojoj volji – napustiti otvoreni zatvor u Gazi i pregaziti više više od 10 izraelskih baza i oko 20 naselja”.

„Žrtve među IDF-om (izraelskom vojskom)“, nastavio je Miler, „izgleda da su veoma velike, uključujući veliki broj komandanata i viših oficira, a pored toga, nešto više od pedeset je zarobljeno, ponovo uključujući generala i druge komandante. Sada je prošlo tri dana, a izraelski mediji izvještavaju da se vatrene borbe nastavljaju u izraelskim gradovima”.

Nejasno je koliko će ovo još trajati. Ali jedno je sigurno: Palestinci su samo u posljednjih nekoliko dana pokazali da su vješti u potkopavanju mnogo jače i dobro opremljene vojne sile.