Svakog proljeća Istanbul se pretvara u živo platno boja i historije. Duž Istanbulskog moreuza odvija se putovanje - bogato ne samo cvijećem, već i naslijeđem, urbanom vizijom i kulturnim preporodom. Od ljubičastog Judinog drveća preko mekog rumenila japanskih cvjetova trešnje sakura u Baltalimaniju do živopisnih tulipana u parku Emirgan, proljetna flora Istanbula priča priču o gradu duboko ukorijenjenom u historiji, tradiciji i cvjetanju sa svrhom.
U sklopu Festivala tulipana, Gradska općina Istanbul otkrila je najveći tepih tulipana na svijetu na trgu Sultanahmet - cvjetni aranžman površine 1.734 kvadratna metra napravljen od 565.000 tulipana raspoređenih u uzorku tradicionalnog turskog tepiha.
Tulipani: Povratak u Istanbul
Istanbulska tulipanska renesansa započela je 2005. godine pod vodstvom dr. Kadira Topbasa, tadašnjeg gradonačelnika Gradske općine Istanbul. Prema riječima Ismaila Gulala, bivšeg šefa istraživanja i razvoja u Odjelu za parkove i vrtove, grad je preusmjerio cijeli svoj budžet na podršku turskoj hortikulturi.
„Gospodin Kadir je donio ključnu odluku. Preusmjerio je cijeli budžet odjela prema turskoj hortikulturi. U to vrijeme, tulipani se više nisu uzgajali u Turkiye. Uvozili smo lukovice iz Nizozemske. Tako smo počeli podržavati lokalne poljoprivrednike u selima poput Catalce i Silivrija garancijama kupovine. Do 2006. godine Istanbul je zasadio svoje prve domaće tulipane“, rekao je.
Prvi put se pojavljujući u seldžučkoj umjetnosti u 12. stoljeću, tulipani su procvjetali, posebno pod sultanom Mehmedom II, a kasnije tokom "Perioda tulipana" (1718–1730) pod sultanom Ahmedom III - vrijeme obilježeno mirom, umjetničkom profinjenošću i manijom tulipana koja je zahvatila sve slojeve društva.
Međutim, pod Sulejmanom, tulipan je počeo cvjetati u vrtovima, džamijama, na pločicama i tekstilu, postajući omiljeni motiv u svemu, od arhitekture i tekstila do poezije i oružja.
Do 18. stoljeća, pod pjesnikom i carom Ahmedom III (1703–30), tulipani više nisu bili samo cvjetovi. Postali su simboli profinjenosti, otvorenosti i osmanskog kosmopolitizma.
Uprkos svojim anadolijskim korijenima, tulipan je sada bliže povezan s nizozemskom hortikulturnom industrijom. Ipak, Turkiye nastavlja slaviti cvijet s obnovljenim entuzijazmom kroz godišnje festivale.
Festival tulipana započeo je u parku Emirgan i ubrzo se proširio na Gulhane i Goztepe. Tulipani su se pojavili duž bulevara, parkova i medijana.
Do 2019. godine, Turkiye je proizvodila 300.000 lukovica godišnje, pozicionirajući Istanbul kao globalnu referentnu tačku za uzgoj tulipana. Više od napora za uljepšavanje, tulipani su postali kulturni simbol profinjenosti i nacionalnog ponosa.
„Ovo je bilo više od projekta uljepšavanja“, objašnjava Gulal. „Tulipani su nam se činili simbolom turske kulturne profinjenosti - baš kao što su Britanci ili Francuzi učinili sa svojim vrtovima. Ovo je bila vizija. I to je rodilo koncept 'tulipana', koji je na kraju inspirisao današnje ‘nacionalne vrtove (millet bahcesi)’.“
Ikonski tepih od tulipana na trgu Sultanahmet ojačao je ovaj identitet, povezujući tulipane s turskim tepihom.
Judino drveće: Kraljevski veo
Kako proljeće odmiče u april i maj, Judino drveće (Cercis Siliquastrum) cvjeta širom Istanbula, bacajući ljubičasto-ružičasti veo na obale moreuza. Poznato na turskom kao erguvan, ovo drveće je endemsko za regiju i kulturno je značajno još od bizantskog i osmanskog doba.
„Erguvani su bili jedna od naših najponosnijih kampanja“, kaže Gulal. „Počevši od 2008. godine, posadili smo preko 60.000 zrelih Judinih stabala - ne mladica - uglavnom duž Istanbulskog moreuza. Porijeklom su iz ove zemlje i dodaju jedinstven sloj sezonskoj priči grada.“
Historijski gledano, Judino drvo su poštovali i Bizantinci i Osmanlije. U bizantsko doba, ljubičasta boja (erguvan moru) bila je rezervisana za careve - oznaka bogatstva i plemstva. U Osmanskom Carstvu slavilo se Erguvan festivalima, posebno od 14. do 19. vijeka pod pokroviteljstvom Emira Sultana.
S palube trajekta koji prolazi kroz moreuz, posjetioci svjedoče živom kalendaru: prvo tulipani u parkovima, zatim kaskada ljubičaste boje sa Judinog drveća koje obrubljuje obronke i historijske vile. To je jedno od najfotogeničnijih i najdirljivijih perioda za posjetu Istanbulu.
Cvjetovi trešnje: Dar s Istoka
Smješten između obala Istanbulskog moreuza u Baltalimaniju, nedaleko od parka Emirgan, leži mirni dragulj: Japanski vrt Baltalimani, gdje svakog proljeća cvjetaju cvjetovi trešnje (sakure). Dar iz Japana, ovaj vrt nudi još jedan sloj istanbulskom cvjetnom pejzažu - prostor zenovskog mira usred živahnosti grada.
„Nema potrebe ići čak do Japana da biste uživali u cvjetovima trešnje“, kaže za TRT World Aysha F. Deligoz, stanovnica Istanbula. „Japanski park u Baltalimaniju ima prekrasna stabla sakure ovdje u srcu Istanbula. Svake godine s nestrpljenjem iščekujem sezonu cvjetanja. Magnolije, tulipani, Judino drveće, cvjetovi trešnje, ljubičaste glicinije i ruže cvjetaju gradom tokom proljeća. Istanbul donosi novi osjećaj radosti i uzbuđenja. Vidite sve kako uživaju u pogledu, fotografišu se. To je magičan prizor.“
Cvjetanje privlači mnoštvo koje željno iščekuje da uhvati prolaznu ljepotu, posebno mladence koji poziraju za bezvremenske fotografije koje prevazilaze medije.
Cvjetna renesansa
Cvjetna renesansa Istanbula nije slučajna. Podržana je kulturnim savjetnicima poput prof. dr. Haluka Dursuna i prof. dr. Nurhan Atasoya, a oboje su savjetovali općinu i zagovarali simbolički i historijski značaj turske hortikulture.
„Svaki cvijet bio je dio veće priče“, kaže Gulal. „Tulipan, koji je s nama putovao iz centralne Azije, dio je našeg nomadskog naslijeđa. Judino drvo, porijeklom iz Istanbula, odražava naše carsko naslijeđe. Ruža, koja cvjeta početkom ljeta, povezuje se s našom poezijom i misticizmom.“
Cvjetna vizija utjecala je čak i na druge gradove u Turkiye. Do 2017. godine, tepisi od tulipana pojavili su se u Konji. Izvoz je porastao u Zaljev i Kinu, preko Antalije. Rođen je sektor - utemeljen na nacionalnoj proizvodnji, kulturnom identitetu i ljepoti okoliša.
Od aprilskih tulipana u Emirganu do majskih Judinih stabala duž Istanbulskog moreuza i junskih ruža u parkovima i na raskrsnicama, istanbulsko proljeće cvjeta poput simfonije. Svaki cvijet označava pokret u sezonskom remek-djelu.
Bilo da šetaju mozaikom tulipana u Sultanahmetu, hvataju cvjetove trešanja u Baltalimaniju ili gledaju kako se Judino drveće njiše na povjetarcu s prozora trajekta, posjetitelji doživljavaju više od ljepote. Otkrivaju grad koji se ponovo povezuje sa svojom suštinom i poziva svijet da podijeli njegov cvijet.
