“Našao sam! Našao sam! Planinu zlata!“, izgovara Big Jim McKay u klasiku Charlieja Chaplina iz 1925. godine, “Zlatna groznica”, dok drži grumen zlata jedva veći od njegovih ruku. Mala poluga nagovještava veliko bogatstvo, ali pravo pitanje u glavama gledalaca je sljedeće: može li šaka metala zaista donijeti sigurnost i slavu kao da je planina?

SAD se sada nalazi u sličnom scenariju – slaveći sporazum o nabavci rijetkih zemnih elemenata s Ukrajinom koji na papiru izgleda obećavajuće. Ali poput grumenja Big Jima, mogao bi se pokazati više simboličnim nego značajnim. Rezerve su stvarne, ali zastarjele, neizvjesne i rizične za pristup, posebno u aktivnoj ratnoj zoni.

Prije mjesec, Sjedinjene Američke Države su napravile svoj prvi pravi potez u trci za rijetkim elementima, izvan nadrealnog flerta s kupovinom Grenlanda i potpisivanjem sporazuma o nabavci s Ukrajinom. Ali nazvati to velikim iskorakom bilo bi preveliko laskanje.

Evo zašto: procijenjenih 5 miliona tona Ukrajine, tri puta veće od trenutnih američkih rezervi, i dalje je blijedo u usporedbi s dominacijom Kine. Ove brojke se također oslanjaju na zastarjela istraživanja iz sovjetskog doba, pri čemu su mnoga nalazišta vjerovatno preskupa za profitabilno rudarenje. Sporazum daje SAD-u prioritetni pristup budućim rudarskim i energetskim poslovima u Ukrajini, ali ne i kontrolu, niti trenutni utjecaj.

S druge strane, sporazum se ne odnosi samo na rijetke elemente. Obuhvata više od 55 prirodnih resursa, uključujući naftu i plin. Kao što se kaže: ako se popneš u krevet s medvjedom, ne očekuj da ćeš izaći nepovrijeđen. Kad smo već kod medvjeda, Rusija i dalje kontrolira veliki dio ukrajinskih regija bogatih resursima. Bušenje kroz rovove je jednako rizično za investitore kao i ispiranje zlata u minskom polju.

Prije nego što SAD može da se nada drugom „Mountain Passu“ — kalifornijskom rudniku koji je i dalje jedini domaći izvor rijetkih zemnih elemenata — možda će mu trebati nešto nalik drugom Maršalovom planu, gdje se geologija i geopolitika sudaraju.

Kina je već isplovila

Kina je, u međuvremenu, povlačila tihe, ali strateške poteze na istoj šahovskoj ploči.

Do 2029. godine, gotovo 40 posto projektovane ponude rijetkih elemenata u Africi već će biti vezano za kineske kompanije. Firme koje podržava Peking imaju velike udjele u ključnim lokacijama poput Ngualle u Tanzaniji, Songwe Hilla u Malaviju i Makuutua u Ugandi – isporučujući sirovine u Kinu na preradu.

Ali Afrika nije jedini fokus. Kina gradi i „rezervne“ izvore rijetkih elemenata u Centralnoj Aziji. U aprilu 2025. godine Kazahstan je objavio otkriće od 20 miliona tona u regiji Karaganda, čime je postao treći najveći vlasnik rezervi na svijetu, barem na papiru. Samo nekoliko sedmica ranije, kineska kompanija East Hope Group sklopila je ugovor od 12 milijardi dolara za izgradnju ogromnog kompleksa za preradu u toj oblasti.

U susjedstvu, Kirgistan je dodijelio rudarska prava za nalazište Kutessay jednoj kineskoj firmi. Kao zamjenu za prijeko potrebnu tehnologiju i investicije, Kina dodaje još jednu ključnu tačku u svoju rastuću lancu snabdijevanja u Centralnoj Aziji.

Grenland: Arktička šahovska tabla

Još jedno ključno polje na globalnoj šahovskoj tabli rijetkih elemenata – Grenland – drži u napetosti Peking, Washington i Brisel.

Tri velika projekta rijetkih zemnih elemenata tamo balansiraju između diplomatskih interesa u oblasti resursa i suvereniteta nad životnom sredinom.

Peking je pokušavao da se „ugura“ putem udjela, partnerstava i ponuda za preuzimanje. Međutim, lokalni zakoni, pritisak EU i SAD-a, te posebno zakon iz 2021. godine koji zabranjuje istovremenu eksploataciju urana, spriječili su te pokušaje. Dok Washington koristi privatne investicije i finansiranje EXIM banke za lanac snabdijevanja bez Kine, Brisel kroz Dansku radi na uključivanju Grenlanda u mrežu sirovinskih resursa EU.

Prema podacima USGS-a, dokazane rezerve Grenlanda iznose 1,5 miliona tona oksida rijetkih zemnih elementa (REO), a samo jedno nalazište moglo bi obezbijediti 15 posto globalne ponude – ako se pravne prepreke uklone.

Američki predsjednik Trump, koji je jednom izjavio da će SAD "nekako dobiti" Grenland radi nacionalne sigurnosti, čini se da je saglasan.

Ukratko, Grenland još nije doživio svoj „Big Jim trenutak“. Ali arktički vjetar mogao bi ipak preoblikovati globalnu trku za rijetkim zemnim elementima. Za sada Kina čeka, držeći manje udjele pod strategijom „posmatraj i čekaj“; Washington povećava pritisak; a Brisel gradi infrastrukturu.

Turkiye: Rastuća sila u trci za rijetkim elementima

Dok se Washington drži neizvjesnih rezervi u konfliktnim zonama, a Peking učvršćuje lance opskrbe od Afrike do srednje Azije, u Turkiye je u toku tiha revolucija - ona koja bi mogla redefinirati globalni poredak rijetkih elemenata (REE).

Nedavni izvještaj Nacionalne akademije za obavještajne poslove (NIA) potvrđuje da regija Eskişehir/Beylikova u Turkiye posjeduje 694 miliona tona REE — što je drugo najveće nalazište nakon moćnog rudnika Bayan Obo u Mongoliji. Ovo nije spekulacija — riječ je o dokazanoj rezervi.

Turkiye je već pokrenula pilot proizvodni pogon od 10.000 tona, a njen cilj povećanja godišnjeg kapaciteta rafiniranja na 570.000 tona čvrsto je postavlja na put da postane neosporno sidro za elemente reda u Evropi i jedan od rijetkih nekineskih glavnih igrača u svijetu.

Na globalnom tržištu REE koje se očekuje da će se više nego udvostručiti, s 325 milijardi dolara u 2024. na 770 milijardi dolara do 2040. godine, Turkiye više nije samo zemlja bogata resursima — ona postaje ključna kapija između Istoka i Zapada.

Današnje industrije vrijedne bilione dolara, koje zavise od REE - od električnih vozila, turbina, napredne elektronike do obrambenih sistema - više si ne mogu priuštiti ovisnost o jednom izvoru. Turkiye nudi ono što drugi ne mogu: svoj status Carinske unije EU, blizinu glavnih luka i pristup rastućoj regionalnoj potražnji, što je čini prirodnim centrom za REE koridor bez Kine.

Turska vizija je jasna: stvoriti domaći ekosistem koji sirovinu pretvara u pokretač strateške autonomije. Desetogodišnji plan za prelazak iz pozicije "držača rezervi" u "izvoznika s dodanom vrijednosti i omogućavača tehnologije" već postoji.

Ukratko, Turkiye ne sustiže – ona pravi iskorak. Sa snažnim rezervama, regionalnim utjecajem i rastućim međunarodnim interesom, spremna je da se nametne kao sljedeća nezaobilazna sila u trci za rijetke elemente – ne kao zamjena za Kinu, već kao samostalna strateška osovina.

Huseyin Nurlu