Raseljena i pothranjena tokom trudnoće, 32-godišnja majka se borila da prehrani svoje novorođenče usred humanitarne katastrofe.
Njena kćerka Yara, rođena usred genocida, postala je jedna od najmlađih žrtava. Sa samo devet mjeseci, 25. jula, Yara je umrla od pothranjenosti u medicinskoj bolnici Nasser u Khan Younisu, dok je TRT World izvještavao o njenom slučaju.
Ona je među najmanje 71 djetetom i dojenčetom koji su umrli od pothranjenosti u Gazi od oktobra 2023. godine, prema podacima Ministarstva zdravstva - brojka za koju humanitarni radnici upozoravaju da je vjerovatno mnogo veća.
„Yara je rođena u ratu i umrla je u ratu“, kaže njena ožalošćena majka, koja ne želi da bude imenovana, za TRT World. „Nije umrla od granata. Umrla je od gladi.“
Kao najmlađa od četvero braće i sestara, Yarino zdravlje se pogoršavalo sedmicama. Njena majka, koja nije mogla dojiti zbog ekstremne pothranjenosti, nije mogla priuštiti adaptirano mlijeko. Objašnjava da bi to koštalo i do 150 dolara da je uopšte bilo dostupno, u poređenju s prijeratnom cijenom od 15 dolara. Ono malo hrane što su imali išlo je njenom troje starije djece, kaže ona. „Yara nije mogla da jede jer nisam imala dovoljno hrane.“
Čak ni u bolnici, odgovarajući tretman nije bio dostupan. „Dijagnosticirana joj je uznapredovala pothranjenost. Nije imala šanse. Stalno sam se nadala da će se Yara oporaviti, ali sudbina i smrt su brzo došli.“
Namjerno izgladnjivanje
Lokalna vlast u Gazi kaže da izgladnjivanje više nije ograničeno na izolovana područja - sada pogađa cijelo stanovništvo, uključujući 1,1 milion djece. U nedjelju su zvaničnici rekli da je samo 73 kamiona s pomoći ušlo na teritoriju u prethodna 24 sata, uprkos međunarodnim obećanjima da će poslati stotine.
Veliki dio te pomoći, rekli su, bio je ili opljačkan, odgođen ili opstruiran pod izraelskim nadzorom.
U javnom saopštenju, ured vlade Gaze za medije optužio je Izrael za namjerno izazivanje haosa i gladi.
„Glad se širi alarmantnom brzinom i sada pogađa cijelo stanovništvo Gaze, uključujući 1,1 milion djece“, navodi se u saopštenju.
„Izrael namjerno izaziva glad i opstruira pomoć kako bi iznutra urušio društvo Gaze.“
Dok je nekoliko međunarodnih tijela, uključujući Ujedinjene nacije (UN) i Međunarodni komitet Crvenog križa (MKCK), osudilo rastuću krizu, isporuka pomoći na terenu ostaje nedosljedna, sporadična i smrtonosna.
Sektor hrane u Gazi je osakaćen, a sporo dolijevanje pomoći – koju sada nadgleda takozvana „Humanitarna fondacija Gaze (GHF)“ koju podržavaju Izrael i SAD – nije uspjelo zadovoljiti ni osnovne potrebe.
U bolnici šehida Al-Aksa u Deir al Balahu, život petomjesečne Nourhan Ayad visi o koncu. Njene upale oči se jedva otvaraju a njen plač je sada postao slabi dahtaj.
„Nema dovoljno energije da plače“, kaže njena majka, 27-godišnja Mona Abu Maarouf. „Mlijeko mi je presušilo. Živi na intravenoznim infuzijama. Sjedim pored nje, bespomoćna. Nemam joj šta više dati.“
Njen muž, kao i hiljade drugih, provodi dane čekajući u redu za pomoć u hrani.
Dana 21. jula, OHCHR je izvijestio o 1.054 ubijenih osoba u Gazi dok su pokušavale doći do hrane, 766 u blizini lokacija GHF-a i 288 u blizini ruta konvoja UN-a. Distribucija pomoći postala je toliko smrtonosna da UNRWA naziva centre „sadističkom smrtonosnom zamkom“.
Rizikujući sve za svog sina, Abu Maarouf objašnjava da sva hrana koju njen muž prikupi ide njihovom petogodišnjem sinu. „Ne jedemo ništa. Ali plašim se da ću izgubiti moju bebu“, dodaje ona, očiju otečenih od iscrpljenosti.
Starije osobe također propadaju od gladi. Hamed Hassan, raseljeni srčani pacijent u sedamdesetim godinama, nedavno je pao u komu zbog ekstremne pothranjenosti. Prisiljen da prepolovi svoje već minimalne obroke, Hassan je preživljavao na šaci leće ili riže, kada bi mu i to bilo dostupno.
Nekada poljoprivrednik u sjevernoj Gazi, sada dijeli skučeni stan u Deir al-Balahu sa svojom 60-godišnjom suprugom, kćerkom i dvije unuke, od devet i četrnaest godina.
Njegova supruga Suad Hassan, prisiljena prodati svoj nakit da bi kupila brašno, kaže: „Njegovi lijekovi za srce zahtijevaju hranu. Ali umjesto toga, on se održava u životu na intravenoznim tekućinama. Ovo nije život, ovo je čekanje smrti.“
„Smrt je neizbježna“
Prema riječima direktora Medicinske pomoći u Gazi, dr. Bassama Zakouta, najmanje 84 djece i 32 odrasle osobe u bolnicama pate od pothranjenosti rizične po život.
„Majke ne mogu dojiti. Bolnicama je ponestalo dječije formule i dodataka prehrani“, kaže Zakout za TRT World. „Situacija je toliko ozbiljna da bolnički radnici upozoravaju na krizu pothranjenosti 'petog stepena', kada je smrt neizbježna.“
U petak je generalni sekretar UN-a António Guterres osudio blokadu koju je nametnuo Izrael i neaktivnost međunarodne zajednice. Obraćajući se globalnoj skupštini Amnesty Internationala, nazvao je situaciju „moralnom krizom koja izaziva globalnu savjest“.
„Ne mogu objasniti nivo ravnodušnosti i neaktivnosti... nedostatak saosjećanja, nedostatak humanosti“, rekao je Guterres. „Djeca govore o želji da idu u raj, jer tamo barem, kažu, ima hrane.“
U jednom od najpotresnijih svjedočanstava, Angham Mehanna, 30-godišnja majka četvero djece, opisuje kako je njen 34-godišnji suprug Mohammed Mehanna ubijen dok je pokušavao donijeti kući brašno iz Zikima, sjevernog graničnog prijelaza Gaze.
Rekao je svojoj ženi: „Nemamo hrane, moram ići“, prisjeća se ona, obećavajući da će se vratiti s dovoljno brašna da nahrani njihovu djecu.
„Umjesto toga, izraelska tenkovska granata ga je pogodila u blizini Zikima. Nije se vratio s hranom. Vratio se u komadima.“
Stručnjaci tvrde da je kolaps prehrambenog sektora u Gazi rezultat namjernog uskraćivanja pristupa. Farme u Gazi su sravnjene s tlom, pekare bombardovane, a konvoji s hranom ili odgođeni ili napadnuti.
Samer al-Gharabawy, 40-godišnji otac petero djece, raseljen u Deir al-Balahu, kaže da se, uprkos rastućoj međunarodnoj svijesti, malo toga promijenilo na terenu.
„Izrael i dalje ograničava ulazak pomoći, a globalne sile nerado vrše pritisak za humanitarne koridore. Dok javne izjave o zabrinutosti odjekuju na diplomatskim scenama, stvarnost Gaze se pogoršava iz dana u dan.
„Mi ne živimo.“ „Umiremo u ratama“, kaže Samer.
Sada više od 1,5 miliona ljudi doživljava akutnu nesigurnost u pogledu hrane. Dojenčad i starije osobe umiru u bolnicama od gladi, koštanih problema i propadanja.
Dr. Khalil al-Daqran, glasnogovornik Bolnice šehida Al-Aqsa, kaže da primaju djecu s težinom upola manjom od očekivane za njihovu dob.
„Njihove kosti su vidljive“, kaže Al-Dakran. „Nema mlijeka, nema dodataka prehrani. Ovo je katastrofa, spora smrt.“
Preživljavanje kao otpor
Širom Gaze, majke poput Suhad al-Helw, udovice iz Beit Hanouna, nose svakodnevni teret pokušaja da prehrane svoju djecu.
Sjeća se kako je svoju 11-godišnju kćerku odvela u centar za pomoć otvoren isključivo za žene. „Bio je to potpuni haos“, kaže Suhad za TRT World. „Jedna žena je pregažena na smrt. Zgrabila sam kćerku i pobjegla.“
Vratila se kući praznih ruku, plačući od poniženja. „Samo želim da moja djeca jedu. Čak i ako su to mrvice. Ne želim da vidim kako me njihove oči mole za hranu.“
Volonteri u improviziranoj narodnoj kuhinji u Deir al-Balahu dijele isti očaj. „Kuhamo leću, ali nikad nije dovoljno. Ljudi umiru pred nama, a ruke su nam vezane.“
U ovom pejzažu razaranja, neki su se okrenuli kuhanju korova ili preživljavanju na zrnima riže svaki drugi dan. Žene pobacuju zbog nedostatka vitamina. Dječije kosti probijaju kožu. Stariji se urušavaju od moždanih udara izazvanih glađu.
A Gaza i dalje čeka pomoć – koja ne stiže, međunarodni bijes – koji brzo utihne, i primirje – koje ne dolazi.
Kako Suhad kaže: „Izgladnjuju nas. Ne slučajno. Namjerno.“
Autorica: Madlien Shaqalih
