Washington Post je 1. juna 2025. godine izvijestio da su izraelske snage otvorile vatru na Palestince koji su se okupljali radi humanitarne pomoći u južnoj Gazi, pozivajući se na palestinsko Ministarstvo zdravstva u enklavi i svjedoke.

Originalni naslov u kojem je smrt 31 Palestinca direktno pripisana izraelskoj vatri privukao je značajnu pažnju javnosti, dobivši više od 2,4 miliona pregleda na X-u.

Dva dana kasnije, dnevne novine su objavile rijetku ispravku. Priznale su da članak „nije u skladu sa standardima pravednosti Posta“. U objavi na X-u također je navedeno da novine nisu dale „odgovarajuću težinu izraelskom poricanju“.

Revidirana verzija naglasila je tvrdnju izraelske vojske da su u blizini mjesta za distribuciju pomoći u Rafahu ispaljeni samo „meci upozorenja“ te smanjila broj poginulih na 27, pozivajući se na neimenovane „zdravstvene zvaničnike“. Zaključeno je da ne postoji jasan konsenzus o tome ko je u stvarnosti „odgovoran za pucnjavu“.

Ažurirana objava na X-u, privukla je još više pažnje od originala, dosegnuvši 4,8 miliona pregleda. Povlačenje je izazvalo široko rasprostranjene reakcije na internetu, a korisnici su u komentarima optužili medij da pod pritiskom odustaje od odgovornosti.

„Originalni naslov (Posta) vrlo jasno je naveo da je to prema Ministarstvu zdravstva u Gazi, a ispravka govori da Post to nije provjerio“, rekla je za TRT World profesorica Gretchen King iz multimedijalnog novinarstva i komunikacije na Libanonsko-američkom univerzitetu (LAU).

„Post nema problema s izvještavanjem činjenica prema izraelskoj vojsci... Zapadni mediji uvijek moraju provjeravati činjenice o Palestincima, a to je urednička odluka“, napominje ona.

U tom svjetlu, ispravka otkriva širi urednički obrazac u kojem se narativi pažljivo upravljaju, a odgovornost se selektivno poriče.

Semantika zapadnog izvještavanja

Komentarišući uredničke implikacije ispravke, profesorica King ističe „dvostruke standarde“ u izvorima.

„Ovakve vrste ispravki uopšte ne služe transparentnosti“, kaže profesorica King. „Ako ništa drugo, one (ispravke) služe da razotkriju pristranosti koje djeluju u zapadnim redakcijama. I to nije kontrola štete u vezi s javnim reakcijama, već kontrola štete u vezi sa cionističkim reakcijama.“

Ispravka, u poređenju sa izvještavanjem o drugim globalnim krizama, odražava nevoljkost zapadnih medija da direktno pripišu odgovornost Izraelu.

Ističe oštru razliku u tonu i atribuciji. Naslovi koji izvještavaju o ruskim napadima na Ukrajinu ili krizi u Sudanu su direktni.

Nedavni članak The Suna „Beba među petero mrtvih dok Putin pokreće napade na Ukrajinu satima nakon što je osvetnički obećao da će 'pokazati srednji prst svijetu'“ ili vijest CNN-a „Paravojna grupa napada otvorenu pijacu u Sudanu, ubivši 54 osobe i ranivši najmanje 158“ predstavljaju samo neke od nedavnih primjera uobičajene prakse izvještavanja o humanitarnim krizama.

Nasuprot tome, izvještavanje o izraelskoj vojnoj agresiji često je pasivno i terminološki nejasno.

Naslovi poput „6-godišnja Hind Rajab pronađena mrtva u Gazi nekoliko dana nakon telefonskih poziva za pomoć“ (BBC) ili „Mjesta za pomoć Gazi koje podržava Trump privremeno se zatvaraju nakon što su desetine ubijene u pucnjavi“ (USA Today) zamagljuju agenciju, ostavljajući čitaocu nejasnim ko je odgovoran.

Profesorica King objašnjava da takav urednički izbor odražava namjeran oblik narativne kontrole.

„Pasivno uokviravanje izraelskih vojnih akcija ima za cilj humanizirati njihove postupke... Nema počinitelja, nema aktera“, kaže ona. „To humanizira izraelsku vojsku jer nikada nije optužena za ratne zločine ili barbarsko nasilje nad nenaoružanim civilima.“

King dalje dodaje da ovo pasivno uokviravanje odražava institucionalne norme duboko ugrađene u rutine redakcija.

„Ovo su vrste uredničkih politika koje možemo vidjeti u vodičima za stil teksta koji se koriste za lektoriranje... te prakse koje smo dokumentirali... danas su pogoršane vrstom saučesništva u genocidu koju vidimo od strane zapadnih medija“, kaže ona.

 Izostavljanja i eufemizmi

Čak su se i novinari unutar vodećih medija suprotstavili onome što smatraju dvostrukim standardima.

Godine 2023. BBC se suočio s internim kritikama vlastitih novinara u pismu zbog onoga što opisuju kao neuravnoteženo izvještavanje o izraelsko-palestinskom sukobu, dajući prioritet prikazivanju izraelskih žrtava u odnosu na palestinske.

U pismu od 2.300 riječi upućenom Al Jazeeri, osam novinara BBC-ja sa sjedištem u Velikoj Britaniji optužilo je emitera da primjenjuje „dvostruke standarde“ u tretmanu civilnih žrtava.

Istakli su da su emotivni izrazi poput „masakra“ i „zločina“ „rezervisani samo za Hamas“, dok su izraelska bombardiranja dosljedno predstavljana kao „samoodbrana“, a izvještavanje je moralo „početi s napadom koji je predvodio Hamas“.

Ovaj obrazac se proteže od online izvještavanja do televizijskog emitiranja. Izvještaj Centra za praćenje medija iz 2024. analizirao je 176.627 jednominutnih isječaka s 13 glavnih TV kanala, otkrivajući oštru neravnotežu u načinu na koji su prikazane izraelske i palestinske žrtve.

Prema nalazima, dva od svaka tri emotivna termina korištena su za opisivanje izraelskih smrti, dok je samo jedan od deset primijenjen na palestinske žrtve.

Oprezno uokviravanje koje je napravio Washington Post nije slučajno, već je oblikovano mješavinom institucionalnih faktora: političke osjetljivosti oko Izraela u američkim medijima, straha od optužbi za pristranost ili antisemitizam, utjecaja lobističkih grupa i dugogodišnjih uredničkih politika usklađenih s izraelskim porukama.

Ovo se proteže i na ponavljanje neospornih političkih teza.

„Fraza 'Izrael ima pravo da se brani'... prvi put se pojavila nakon masakra izbjeglica u Sabri i Šatili 1982. godine“, kaže profesorica King. „Od tada... zapadni mediji izvještavaju da Izrael ima pravo da se brani, što apsolutno nije tačno. Međunarodni sud pravde... je 2004. godine... proglasio da Izrael apsolutno ne može tvrditi da ima pravo da se brani.“

Postova ispravka ponovila je široko rasprostranjeni satirični naslov koji je The Onion objavio dvije godine ranije: „New York Times se izvinjava zbog izvještavanja o palestinskim smrtima.“ Dvije godine kasnije, parodija sada djeluje izrazito proročki.

Na kraju, ono što ostaje nije samo neravnoteža u jeziku, već iskrivljavanje javnog razumijevanja kroz rat riječima.