Nekada dobro čuvana palača, bivša službena rezidencija svrgnute premijerke Bangladeša Hasine pretvara se u muzej kao trajni podsjetnik na njenu autokratsku vladavinu.

Fotografije oduševljenih ljudi koji mašu zastavama, penju se na krov palače u Daki nakon što je Hasina helikopterom pobjegla u Indiju, bile su prepoznatljiva slika koja je označila kulminaciju studentskih protesta koji su srušili njenu vladu 5. augusta 2024. godine.

Godinu kasnije, dok je južnoazijska nacija od blizu 170 miliona ljudi i dalje u političkim previranjima, vlasti se nadaju da će prostrana palača Ganabhaban poslati jasnu poruku budućim generacijama.

Grafiti na zidovima, koji osuđuju njen režim, ostaju netaknuti.

"Sloboda", piše u jednoj poruci. "Želimo pravdu."

Hasinina vladavina obilježila je široko rasprostranjena kršenja ljudskih prava, uključujući masovna pritvaranja i vansudske likvidacije njenih političkih protivnika.

Prema podacima Ujedinjenih nacija, do 1.400 ljudi je ubijeno između jula i augusta 2024. godine u njenom neuspjelom pokušaju da se održi na vlasti.

Sedamdesetsedmogodišnjakinja (77) je ignorisala sudske naloge da prisustvuje suđenju u Daki, gdje joj se sudi za zločine protiv čovječnosti – optužbe koje ona negira.

„Diktatorica“, glasi još jedna poruka među mnogim drugim koje se čuvaju za buduće generacije. „Ubica Hasina.“

Muhammad Yunus, 85-godišnji dobitnik Nobelove nagrade za mir koji je vodio privremenu vladu do izbora početkom 2026. godine, rekao je da će pretvaranje palače u muzej "sačuvati uspomene na njenu lošu vladavinu i gnjev naroda kada ju je uklonio s vlasti".

Oporavak od trauma

Mosfiqur Rahman Johan, 27-godišnji aktivista za ljudska prava i dokumentarni fotograf, bio je među hiljadama ljudi koji su upali u palaču, gdje su mase plesale u njenoj spavaćoj sobi, gostile se hranom iz kuhinja i plivale u jezeru koje je Hasina nekada koristila za pecanje.

„Ovo će vizualizirati i simbolizirati prošle traume, patnju, ali i otpor“, rekao je.

„Ganabhaban je simbol fašizma, simbol autokratskog režima“.

Kompleks je izgradio Hasinin otac, šejh Mujibur Rahman, osnivač Bangladeša. Ona ga je učinila svojom službenom rezidencijom tokom svojih 15 godina na vlasti.

Tanzim Wahab, kustos muzeja koji je još u izgradnji, rekao je da će izložbe uključivati artefakte koji pripadaju demonstrantima koji su ubijeni.

Njihove životne priče bit će ispričane kroz filmove i fotografije, dok će ploče nositi imena onih koje su ubile snage sigurnosti tokom dužeg perioda Hasinine vladavine.

„Dublji cilj muzeja je retrospektiva – da se osvrne na duge godine loše vlasti i ugnjetavanja“, rekao je Wahab.

Wahab je rekao da će muzej uključivati animaciju i interaktivne instalacije, kao i dokumentiranje malih ćelija u kojima su Hasinini protivnici bili zatočeni u veoma lošim uvjetima.

„Želimo da mladi ljudi koriste muzej kao platformu za diskusiju o demokratskim idejama, novim pogledima i o tome kako izgraditi novi Bangladeš“, rekao je Wahab.

 Spomenici diktaturi

Ali dok se Hasinina palača čuva, demonstranti su srušili mnoge druge vidljive simbole njene vladavine.

Statue Hasininog oca su srušene, a portreti njih dvoje su pocijepani i zapaljeni.

Demonstranti su čak koristili bagere kako bi sravnili sa zemljom kuću preminulog šejha Mujibura Rahmana, koju je Hasina pretvorila u muzej posvećen svom ocu.

Muhibullah al-Mashnun, 23-godišnji student koji je bio među gomilom koja je srušila kuću, vjeruje da je uklanjanje takvih simbola bilo neophodno da bi Bangladeš krenuo naprijed, ka boljoj budućnosti.

"To su bili spomenici diktaturi", rekao je Mashnun.