„Autoritarna internacionala“, „Dvostruki napad Rusije i Kine“, „Savez protiv Zapada“ – povodom Putinove posjete Pekingu njemački mediji takmičili su se u negativnim naslovima. Čvrsti savez između Rusije i Kine često se predstavlja kao činjenica, i zaista, šefovi država Rusije i Kine su se nadmetali u demonstraciji jedinstva. Potpisano je dvadeset zajedničkih sporazuma.

Pri tome se često zaboravlja da se takvi samiti tradicionalno koriste kako bi se međusobni odnosi prikazali u najboljem svjetlu – bez obzira na to koliko oni zaista bili harmonični. Čak je i Putin, prije rata u Ukrajini, tokom sličnih susreta s evropskim liderima govorio o „zapadnim partnerima“, iako ih već tada nije više tako doživljavao.

Ali, da li je ekonomska harmonija između Rusije i Kine zaista tako duboka kao što se prikazuje u Pekingu i što su to preuzeli mnogi zapadni mediji radi jačanja slike o zajedničkom neprijatelju? U stvarnosti, Rusija se nakon invazije na Ukrajinu gotovo prinudno okrenula Kini – najvećoj nezapadnoj ekonomiji. Vanjska trgovina s Evropom je gotovo nestala, a za važne prihode od sirovina morali su se pronaći novi kupci. Zapadna tehnologija mogla se nabaviti samo preko azijskih posrednika. U mnogim industrijama ruski proizvođači nisu uspjeli popuniti praznine.

Kao rezultat toga, kineski proizvodi su preplavili rusko tržište; do 2024. godine, približno 60% prodaje novih automobila između Kalinjingrada i Vladivostoka dolazit će iz Kine. Ovaj udio uvoznih vozila iznosi čak 77% i, prema ekonomskom stručnjaku Vakhtangu Partsvaniji sa Kavkaskog univerziteta, mogao bi porasti na 90% do kraja godine. 

U Kremlju, međutim, ne vlada zadovoljstvo. Prodaja automobila u Rusiji trenutno opada zbog ekonomske krize i visokih kamata na kredite. Ruski proizvođači sve teže prodaju vlastita vozila. Vlasti sada odgovaraju oštro prema kineskim proizvođačima: određenim modelima kineskih kamiona uskraćena je dozvola za saobraćaj od strane ruske agencije Rossstandart. Ruski naučnici „otkrivaju“ povišeno zračenje u kineskim hibridnim vozilima, a sve su glasniji i pozivi za uvođenje općih ograničenja na uvoz kineskih vozila u Rusiju.

Automobilsko tržište nije usamljen slučaj. Od 2024. Rusija selektivno uvodi visoke carine na određene kineske proizvode. Tako su u 2024. i 2025. uvozne takse na dijelove za namještaj iz Kine značajno povećane, a zapadna roba široke potrošnje koja ulazi u Rusiju preko Kine također se dodatno oporezuje.

S druge strane, i Kina iz vlastitih interesa postupa oprezno kada je riječ o saradnji u izvozu sirovina – za Rusiju izuzetno važnom sektoru. Dok Moskva nastoji što prije kroz novu gasovodnu mrežu „Snaga Sibira 2“ preusmjeriti velike količine gasa, koji se više ne može prodavati u Evropi, prema Kini – Peking koči projekat. Kineski strateški interes je diverzifikacija energetskih izvora i uvoza, kako bi se izbjegla zavisnost od Rusije.

Kina također kupuje gas i iz Australije i SAD-a, upravo kako bi spriječila preveliku zavisnost od Rusije. Istovremeno, Peking masovno ulaže u alternativne izvore energije, želeći da u doba sve veće globalne nestabilnosti učini svoju privredu nezavisnijom od stranih energenata. Tako gasovod Snaga Sibira 2 već godinama čeka na realizaciju – a prema pisanju Financial Timesa, najnoviji sporazum potpisan u Pekingu sadrži samo opšte odredbe, bez konkretnih detalja o cijenama, što je ujedno i najveća tačka spora u vezi s projektom.

Baš ovog mjeseca, poziv na ekonomski forum u Vladivostoku, koji je važan za Putina i koji bi trebao postati centar istočnoazijske saradnje, ignorisali su vodeći predstavnici kineskog Ministarstva vanjskih poslova, kineske Centralne banke kao i vrhunski kineski menadžeri.

"Iako je Kina najveći trgovinski partner Rusije, Rusija čini samo mali udio kineskog izvoza", izjavila je u tom kontekstu ekonomistica Elina Rybakova za Deutsche Welle. Kina ipak ne želi biti uvučena u vrtlog sankcijskog rata između Moskve i Zapada previše bliskom saradnjom s Rusijom.

Što vrijedi u ekonomiji, vrijedi i u politici: odnosi između Moskve i Pekinga nisu bez trzavica. Za razliku od, recimo, Sjeverne Koreje, Kina pazi da ne pruži otvorenu podršku Rusiji u Ukrajini.

„Cilj cijele kineske politike je da izbjegne direktnu konfrontaciju sa SAD-om i EU, koji snažno podržavaju Ukrajinu“, kaže ruski sinolog Aleksej Čigadajev u jednoj analizi. Prema njegovom mišljenju, Peking je umoran od rata koji je pokrenula Rusija, i zadržava poziciju neutralnosti.

Zajednički protiv Zapada – ali ne na isti način

Međutim, ono što ujedinjuje Rusiju i Kinu jeste njihovo zajedničko protivljenje globalnoj političkoj dominaciji Zapada. Obje zemlje imaju interes da formiraju protivtežu svijetu predvođenom SAD-om, naprimjer unutar BRICS-ove (Britanska trgovinska i industrijska) zajednice nacija.

Vrijeme je pogodno, jer Trump uznemirava globalnu ekonomiju žestokim prijetnjama i mjerama sankcija u svim smjerovima, prekidajući američku razvojnu pomoć i finansiranje istraživanja.

Mnogi multinacionalni projekti se suočavaju s kolapsom kao rezultat toga. Zbog toga je ova saradnja između Pekinga i Moskve postala glavni fokus. Ali čak i unutar ovog jedinstvenog cilja, postoje značajne razlike. Rusija je također prekinula ekonomske veze sa Zapadom kako bi ostvarila svoje ciljeve moći i politike, dok je za Kinu održavanje takvih ekonomskih odnosa fundamentalno.

Obje sebe vide kao vodeće sile "Globalnog juga", nastojeći izgraditi protivtežu Zapadu, kao što je slučaj s BRICS-om. Pa ipak, čini se da Kina želi da se predstavi kao veoma oprezan partner.

Geopolitički interesi Kine i Rusije su inherentno vrlo različiti – fokus Pekinga je na politici moći u indo-pacifičkoj regiji, i ne treba miješati retoričku podršku Rusiji na samitima u stvaranju multipolarnog svjetskog poretka s podrškom ruskim ambicijama u Istočnoj Evropi. Istočna Evropa je ogromna za Kineze i oni ne žele biti jednostrano uvučeni u borbe za moć tamo.

U Centralnoj Aziji, Kina i Rusija su čak i rivali. Kina ulaže velika sredstva u infrastrukturne projekte kao dio svog novog “Puta svile”. U međuvremenu, značaj Rusije opada, a izbijaju otvoreni sukobi, poput onog s Azerbejdžanom.

Kazahstanski stručnjak za geopolitiku Eldaniz Gusejnov predviđa rastuću strukturalnu konkurenciju između Rusije i Kine u regionu.

Aleksej Jusupov, stručnjak za Rusiju iz Fondacije Friedrich Ebert, za odnose Moskve i Pekinga koristi izraz „bromansa na vrhu“. Kao dokaze za površnost tog odnosa navodi nesaradnju u cyber-napadima, nedostatak kineskih investicija u Rusiji, odbijanje ruskih banaka da posluju u Kini i slabe veze ispod najviših političkih nivoa.

Sve to, kaže Jusupov, nema veze s “veličanstvenom retorikom i slikama koje se plasiraju u javnosti”.

Hoće li mogućnost bližeg odnosa između Pekinga i Moskve postati stvarnost zavisi od različitih faktora.

Dok je pomirenje Rusije i Zapada sve manje vjerovatno, odnos između Kine i Zapada još nije definitivno zatvoren.

Mnogo toga zavisit će od ponašanja SAD-a i Evrope. Ako Zapad želi spriječiti da Kina krene istim putem kao Rusija, npr. oko Tajvana, treba pažljivo balansirati – jer je Kina i dalje ekonomski vezana za Zapad.

U interesu Zapada bi bilo da se prekine sve bliža saradnja između Rusije i Kine. Ključne odluke se, naravno, donose u Washingtonu. Trenutno se čini kao da Trumpov vanjskopolitički kurs gura druge zemlje u bližu saradnju s Rusijom i Kinom, kao što je to učinio s Indijom, dok se Evropa podređuje kursu SAD-a protiv vlastitih interesa.

Međutim, s obzirom na vrlo različite stavove Moskve i Pekinga, ne bi bilo prekasno, naprimjer, da nezavisna diplomatija iz Brisela koja traži ravnotežu spriječi formiranje trajnog bloka između zapadnog i kinesko-ruskog svijeta.

Pa ipak, Evropa i dalje ne vidi multipolarni svijet, koji neminovno dolazi, kao prostor za sopstvene inicijative, već ga jednostrano doživljava kao prijetnju vlastitoj poziciji.

*Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.