Kada su muslimani širom svijeta obilježavali Ramazanski bajram u martu, razmjenjujući čestitke, jedan telefonski poziv se posebno izdvojio usred slavlja. Premijer Pakistana Shehbaz Sharif i novi lider Bangladeša Muhammad Yunus razmijenili su bajramske čestitke.

Neko ko nije upućen u savremenu historiju južne Azije lako bi mogao zanemariti ovaj gest. Poziv se može učiniti neformalnim ili beznačajnim. No, za odnos koji je više od pet decenija bio obilježen otuđenošću nego prijateljstvom, on je označio početak zbližavanja između dvije udaljene zemlje.

Historija u južnoj Aziji ima duboke korijene. Naslijeđe 1971. godine – kada se Istočni Pakistan otcijepio i postao Bangladeš uz vojnu podršku Indije – već dugo baca sjenku na bilateralne odnose. Od tada su odnosi između dvije zemlje često bili hladni.

Nova toplina pojavila se nakon odlaska Sheikh Hasine Wazed – koja je dugo bila lice antipakistanske retorike u Dhaki. Njen odlazak otvorio je rijetku priliku. Sheikh Hasina je napustila Dhaku i zatražila azil u susjednoj Indiji.

Yunus, dobitnik Nobelove nagrade, poznat po svom radu na polju mikrofinansiranja, predstavlja snažan kontrast u odnosu na svoju prethodnicu. Kao osnivač Grameen Banke, Yunus je donio globalno priznanje i vizionarsko ekonomsko vođstvo privremenoj vladi Bangladeša. Njegov pionirski rad u mikrofinansijama inspirisao je slične inicijative u više od 100 zemalja u razvoju i izučava se na vodećim akademskim programima širom svijeta.

Na poziv predsjednika Mohammeda Shahabuddina da vodi zemlju tokom političke nestabilnosti, Yunusa su jednoglasno izabrali studentski lideri protesta da predvodi naciju kroz tranzicioni period. Ostat će na čelu do održavanja izbora, koji se očekuju do sredine 2026. godine, dok se pod njegovim vođstvom već pojavljuju prvi znaci ekonomskog oporavka.

Za razliku od svoje prethodnice Sheikh Hasine, koja je predvodila političku stranku Awami League i gradila politički identitet na neprijateljstvu prema Pakistanu, Yunus se fokusira na budućnost. Njena stranka se snažno oslanjala na historijske rane. Prema mišljenju nezavisnih analitičara, Hasina je bila opsjednuta prošlošću svoje zemlje, zanemarujući zajedničke tačke – naročito one povezane s islamskom vjerom koju većina stanovnika Bangladeša i Pakistana dijeli.

Jedna od upečatljivih zajedničkih tačaka jeste i način na koji su pakistanski državni mediji 1960-ih godina često prikazivali Dhaku, glavni grad Bangladeša. „Grad džamija“ ili čak „svjetska prijestolnica džamija“ bili su naslovi koje je Dhaka nosila, zahvaljujući velikom broju muslimanskih bogomolja izgrađenih u tom gradu.

Više od dvije decenije nakon nezavisnosti 1947. godine, Pakistan i ono što je danas Bangladeš činili su jednu državu, sve do razdvajanja 1971. godine. Sheikh Mujibur Rahman, osnivač Bangladeša i otac Sheikh Hasine, stekao je političku slavu upravo u tom periodu jedinstva.

Za mnoge starije Pakistance, jedna slika ostaje upečatljiva: Mujibov dolazak u Lahore 1974. godine na islamski samit – trenutak koji je označio pakistansko formalno priznanje Bangladeša i oprezan prvi korak ka normalizaciji odnosa nakon bolnog raskola.

Uprkos tim vezama, odnosi nakon 1971. uglavnom su stagnirali. Awami League, pod vodstvom Sheikh Hasine, izgradila je svoj politički narativ na traumi razdvajanja. Za vrijeme njene vlasti, bilateralna diplomatija rijetko je prelazila granice puke formalnosti.

Dolazak Yunusa na vlast označava mogući pragmatični zaokret. Pakistan, sa svoje strane, djeluje spremno da iskoristi ovaj trenutak.

Pomirenje neće biti lako.
Mlađa generacija u obje zemlje odrasla je s malo sjećanja na zajedničku državnost. Bilo kakav govor o „ponovnom ujedinjenju“ nije samo maštovit, već i opasan.

Indija, nacionalna država koja se nalazi između ove dvije zemlje i ključni strateški partner Bangladeša, gledala bi na takve poteze s dubokim nepovjerenjem. Međutim, dublje angažovanje ne mora provocirati Delhi. Trgovina, diplomatija i multilateralna saradnja nude sigurniji teren.

Trgovina i kulturna saradnja

Odluka Pakistana da početkom ove godine postavi cilj trgovinske razmjene s Bangladešom od 3 milijarde dolara — što je više nego četiri puta više od trenutnog nivoa — odražava prekid s prošlošću i možda novu želju za ekonomskom saradnjom.

Pored iniciranja direktne trgovine, nekoliko drugih dešavanja dodatno je ojačalo odnose između Bangladeša i Pakistana. Muhammad Yunus se više puta susreo s pakistanskim premijerom Shehbazom Sharifom na nedavnim multilateralnim forumima.

Također, rastu i vojni odnosi — rijetka visoka delegacija iz Bangladeša posjetila je Pakistan u januaru, a mornarica Bangladeša učestvovala je u pomorskoj vježbi kod obale Karachija u februaru.

U Južnoj Aziji, gdje historija baca dugu sjenku na međusobne odnose, istovremeno je i bogata sjećanjima. Oni mekši elementi — kultura, muzika, film — obavljaju veći dio tihog rada, liječeći kroz sjećanje ono što je historija zarobila. Iako kulturne razmjene rijetko donose trenutne ekonomske koristi, poznato je da pružaju određenu podlogu za ukupno zbližavanje odnosa.

U slučaju Pakistana i Bangladeša, postoji mnogo zajedničkih kulturnih vrijednosti koje mogu dodatno podstaći približavanje.

Shabnam Ghosh, bangladeška glumica koja je migrirala iz tadašnjeg Ujedinjenog Pakistana 1974. godine, i dalje se s toplinom pamti širom Pakistana. A nedavno, kada je Rahat Fateh Ali Khan, pakistanski maestro sufijske muzike, stigao u Bangladeš na koncert, dočekan je kao rok-zvijezda i duhovni vođa u isto vrijeme. Taj aplauz je, možda, bio za samu ideju povezivanja.

Ti kulturni odjeci nisu beznačajni.
Nije slučajnost da takvi gestovi dolaze u trenutku kada se obje zemlje suočavaju s velikim ekonomskim pritiscima.

Od zajedničke historije ka zajedničkim ciljevima

Kako bi se ovo krhko otopljavanje odnosa održalo, Pakistan i Bangladeš morat će učiniti više od postavljanja trgovinskih ciljeva ili razmjene kurtoaznih poruka.

Obje zemlje, koje su bile meta protekcionističkih trgovinskih politika bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, dijele zajednički interes u borbi za pravedniji pristup globalnim tržištima. Kao odgovor na te pritiske, obje se nacije sada okreću ka alternativama — novim tržištima, novim saveznicima, možda čak i starim prijateljima.

S obzirom na to da Sjedinjene Američke Države smanjuju finansiranje ključnih agencija Ujedinjenih naroda koje podržavaju razvoj u obrazovanju i zdravstvu, zemlje poput Pakistana i Bangladeša suočavaju se s rastućim prazninama u resursima. Sve je izraženija potreba da same procijene i odgovore na svoje potrebe.

Bangladeš je tokom posljednjih decenija postigao izvanredno dostignuće: tiho i disciplinirano unapređenje života najsiromašnijih građana, posebno žena koje su masovno pronašle zaposlenje u fabrikama tekstila koje pokreću izvoz zemlje. Zemlja koja je nekada bila među najsiromašnijima sada se sve češće navodi kao primjer uspješnog razvoja.

Obje zemlje će morati da se posvete jednoj vrsti diplomatije — onoj koja ostavlja po strani poriv da se stalno iznova preispituje prošlost, i umjesto toga okreće budućnosti i mogućnostima zajedničke izgradnje.

Pakistan, koji se suočava s dubokim siromaštvom i razornim posljedicama klimatskih promjena, ima mnogo toga da nauči iz bangladeškog iskustva u borbi protiv siromaštva i razvoja tekstilnog sektora. S druge strane, Bangladeš može imati koristi od pakistanskih investicija i pristupa njegovim tržištima.

Postoji i prostor za saradnju na globalnim platformama. Kako zapadno finansiranje za multilateralne razvojne agencije opada, regionalna saradnja — u oblasti klimatske otpornosti, obrazovanja i javnog zdravstva — postaje sve važnija.

Muhammad Yunus, ličnost globalnog ugleda, mogao bi igrati ključnu ulogu u prevazilaženju razlika, ne samo u odnosima s Islamabadom, nego i na širim međunarodnim forumima.

Simbolika ima veliku težinu u diplomatiji. Za Pakistan i Bangladeš, prošlosedmična razmjena bajramskih čestitki između lidera mogla bi označiti prvi korak ka značajnijem i uzajamno korisnom cilju. Nakon 50 godina otuđenosti, čak i mali koraci mogu nositi teret historije.

*Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.