Jedno od najaktuelnijih pitanja današnjice jeste pitanje zaštite prirode i životne sredine, o kojem je Kur’an, kao jedina precizno sačuvana Božija objava, govorio mnogo prije začetnika ekologije.

Termin ekologija prvi put je upotrijebio njemački biolog Ernest Haeckel i to tek 1.866. godine.

Na koji način se muslimani, u Kur’anu, pozivaju na razvijanje ekološke svijesti?

Godišnje se, erozijom, odnosno odvajanjem i pomicanjem gornjeg sloja tla ili materijala od kojeg se sastoji tlo, djelovanjem vjetra ili tekuće vode, te promjenama izazvanih ljudskom aktivnošću, gubi 75 milijardi tona tla, zbog čega su ugroženi životi miliona ljudi.

Mnogi se suočavaju s  problemima zdravstvene, socijalne, političke i vojne prirode, dok je znatan broj drugih prisiljen, privremeno ili trajno, napustiti mjesto boravka.

Institut za životnu sredinu i ljudsku bezbjednost Univerziteta Ujedinjenih nacija predviđa da će do 2050. postojati između 25 miliona i 1 milijarde ekoloških migranata  koji će se seliti unutar svojih zemalja ili preko granica.

Obnova zemljišta jedno je od temeljnih pitanja Islama, i efikasno rješenje svjetskih problema, a Islam nudi dva načina rekultivacije, što je vidljivo u sljedećem:

“Svaki musliman koji zasadi biljku ili obradi zemlju s koje će ptice, životinje i ljudi jesti, imat će nagradu od Allaha dž. š.”

                                                   (Buharija)

“Ko god obrađuje zapušteno zemljište, ono je njegovo.“

                         (Tirmizi i Ebu Davud)

Hadis koji bilježe Tirmizi i Ebu Davud zapravo znači da islam daje pravo vlasništva nad tim zemljištem onome ko ga obrađuje, osim ako to zemljište već nije u nečijim vlasništvu.

Istovremeno, jedan od vodećih problema današnjice je i nedostatak pitke vode – resursa koji je u Islamu dragocijen i koji se treba pažljivo koristiti.

Prenosi Abdulah ibn Amr, r.a. da je Muhammed s.a.v.s. jednom naišao pored Sa’da r.a. koji je uzimao abdest, pa mu kazao:

 “Kakvo je to rasipanje, o Sa’de?”

A, on upita:

“Zar se i prilikom abdesta može rasipati (voda)?

Reče Poslanik s.a.v.s.:

“Da, pa makar se nalazio pored rijeke koja teče”…

                         (Ahmed)

Dakle, Islam uči da je važno čuvati od uništavanja izvore vode kao što su bunari, rijeke, jezera, te jasno naglašava da svako živo biće treba imati ravnopravan pristup vodi, jer je ona esencijalna za život i čistoću, a…

“Allah zaista voli one koji se često kaju, i voli one koji se mnogo čiste.”

    (Al-Baqara, 222)

Ono što je također jasno naglašeno u Islamu jeste da, osim toga što muslimani moraju živjeti u harmoniji sa svojom životnom okolinom, od njih se očekuju i harmonija i sklad i sa svim Allahovim stvorenjima, što se ogleda u ajetu iz sure El'enam:

''Sve životinje koje po zemlji hode i sve ptice koje na krilima svojim lete svjetovi su poput vas''.

I, na kraju, jedna od najvažnijih poruka Islama u vezi s ekologijom jeste odgovornost prema budućim generacijama. Naime, Allah nam je povjerio Zemlju na čuvanje…

  “On je Taj koji vas je namjesnicima na Zemlji učinio…”

                                              (Kur'an, 35:39)

i na ljudima je odgovornost da je, onima koji dolaze poslije, ostave u dobrom stanju.

 “Ne pravite nered na Zemlji, kada je na njoj red uspostavljen…“

                                   (El-A'raf)