Ogromna santa leda, veličine prosječnog grada – u ovom slučaju Chicaga – odlomila se od ledene mase i, po prvi put nakon nekoliko stotina godina, otvorila pogled ka tamnim morskim dubinama.

Naučnici nisu gubili vrijeme. Na scenu je stupio SuBastian – podvodni istraživač-robot koji se, kroz pukotinu u ledu, spustio više od 1300 metara ispod površine okeana, u potpunu tamu, gdje temperatura pada i do -70 stepeni Celzijusa.

A onda – otkriće koje zvuči kao naučna fantastika.

Na tom hladnom i tamnom mjestu, SuBastian je otkrio ekosistem. Ne bilo kakav – već čovječanstvu do tada potpuno nepoznat. Živa bića koja su preživjela stoljećima bez Sunčeve svjetlosti. Bez uobičajene hrane. Bez biljaka. Bez fotosinteze. Opstajući u svojoj najotpornijoj i najtvrdokornijoj formi.

Tu su ledene ribe, čija krv sadrži „antifriz“ proteine koji im omogućavaju da prežive u ekstremnim hladnoćama. Morski puževi i rakovi neobičnih oblika. Džinovski, pomalo zastrašujući morski pauci. I – najspektakularnije od svega – fantomske meduze: providna bića, duga i do 10 metara.

Naučnici pretpostavljaju se da organizmi tu postoje stotinama godina.

“Nismo očekivali da ćemo pronaći tako prelijep i razvijen ekosistem. Na osnovu veličine životinja, zajednice koje smo posmatrali nalaze se tamo već decenijama, možda čak i stotinama godina” rekla je Patricia Esquete, članica međunarodnog tima naučnika Instituta “Schmidt Ocean” koji je istraživao ekosistem ispod odlomljenog ledenog brijega

Ali kako preživljavaju?

Naučnici vjeruju da organizmima koji su se krili ispod odlomljene sante leda hrana dolazi morskim strujama.

I dok su svi oduševljeni revolucionarnim otkrićima, postoji i ono što zabrinjava klimatologe, a to su klimatske promjene.

“Zagrijavanje za svaku desetinu stepena koju uspijemo izbjeći spasit će neke glečere – i sačuvat će nas od mnogo štete. Gubitak od 270 milijardi tona leda u samo jednoj godini odgovara potrošnji vode cijele svjetske populacije u periodu od 30 godina, pod pretpostavkom da svaka osoba troši 3 litre dnevno" rekao je profesor Zemp, direktor Svjetske službe za nadzor glečera.

Ova santa se nije odlomila bez razloga.
Globalno zagrijavanje – to tiho, naizgled neprimjetno topljenje leda koje se odvija dok mi živimo svoje svakodnevne živote – sve češće izaziva ovakve pukotine. Svake godine gubimo sve više ledenih površina.

Naučna predviđanja pokazuju da će, ako se topljenje leda nastavi ovim tempom, nivo mora do kraja stoljeća porasti za jedan metar. To bi moglo dovesti do nestanka čitavih gradova.

Topljenjem leda oslobađaju se metan i drugi gasovi koji su u njemu bili zarobljeni, dodatno pogoršavajući efekat staklene bašte. I svaki put kada globalna temperatura poraste čak i za samo jedan stepen Celzijusa, nestane dio Arktika ili Antarktika – nivo mora raste, a ravnoteža planete se narušava.