Konačno odobrenje Izraela za projekt naselja E1 predstavlja prekretnicu. Decenijama su uzastopne izraelske vlade izbjegavale da krenu naprijed s ovim planom upravo zbog njegovih dalekosežnih posljedica.

Sada, dajući zeleno svjetlo za više od 3.400 stambenih jedinica između Ma’ale Adumima i Istočnog Jerusalema, Izrael je jasno pokazao svoje namjere: ne samo da učvrsti okupaciju, nego i da izbriše samu mogućnost palestinske države.

Međunarodna zajednica je odavno prepoznala značaj projekta E1. Američki, evropski, pa čak i izraelski zvaničnici nekada su upozoravali da bi izgradnja na tom području onemogućila postojanje održive palestinske države.

Razlog je jednostavan: projekat bi odsjekao Istočni Jerusalem od ostatka okupirane Zapadne obale i podijelio teritoriju na sjeverni i južni dio. Bez teritorijalnog kontinuiteta, dvodržavno rješenje postaje geografski neizvodivo.

Zato je izjava izraelskog ministra finansija Bezalela Smotricha bila tako otvorena: „Palestinska država se briše sa stola, ne sloganima nego djelima.“

Ovo nije puka retorička figura. Ovo je zvanično napuštanje mirovnog procesa.

Izrael otvoreno proglašava ono što je odavno bilo očigledno u praksi – da nema namjeru dozvoliti palestinski suverenitet.

Dvije države, jedna iluzija

Decenijama su zapadne vlade isticale dvodržavno rješenje kao jedini održivi okvir za mir. E1 sada razotkriva tu predstavu kao fikciju. Namjernim presijecanjem palestinskih zajednica, Izrael ne samo da širi naselja, nego i čini palestinsku državnost strukturno nemogućom.

Uzastopne američke administracije, od Clintona do Obame, protivile su se projektu E1 upravo iz tog razloga. Evropska unija ga je dugo opisivala kao „crvenu liniju“. Ipak, Izrael je tu liniju sada prešao bez ikakvih posljedica.

Ovoga puta iz Sjedinjenih Država nije stigao nikakav brz komentar. No, smjer kretanja jasan je već godinama: kada je izraelski Army Radio pitao administraciju Donalda Trumpa o stavu prema E1, ambasador Mike Huckabee je odgovorio bez okolišanja: „Treba li doći do masovnog razvoja u E1 odluka je koju treba donijeti izraelska vlada. Mi ne bismo pokušavali ocjenjivati dobro ili loše u tome.“

Ako svjetski lideri nastave ponavljati mantru o dvodržavnom rješenju, a ništa ne poduzmu protiv E1, neće samo obmanjivati sebe – bit će saučesnici u zatrpavanju posljednjih ostataka te vizije.

Novi val raseljavanja

Ljudski utjecaj je jednako očigledan. Iza diplomatskog žargona o „održivosti“ i „kontinuitetu“, E1 će razoriti živote Palestinaca na terenu.

Područje predviđeno za izgradnju nije prazno zemljište; obuhvata palestinska sela i beduinske zajednice, poput Khan al-Ahmara, koje su odavno pod prijetnjom rušenja.

Te zajednice suočene su s izgledima za prisilno raseljavanje. Projekat će oduzimati zemlju, rušiti kuće i dodatno oduzimati pristup poljoprivrednim izvorima egzistencije.

Također će pojačati već ionako gušeću izraelsku kontrolu nad kretanjem Palestinaca. Učvršćivanjem blokova naselja oko Jerusalema i širom centralne Zapadne obale, E1 će putovanje između sjevernog i južnog dijela teritorije učiniti još težim – a moguće i potpuno zabranjenim osim uz posebne dozvole, što bi ponovilo podjelu između Gaze i okupirane Zapadne obale.

Palestinci se već suočavaju s kontrolnim punktovima, segregiranim putevima i zidom razdvajanja. E1 će produbiti te podjele, osiguravajući da svakodnevni život postane još fragmentiraniji, nesigurniji i neizvjesniji.

A historija pokazuje da rast naselja nikada ne dolazi sam. Prati ga porast nasilja doseljenika, uz zaštitu izraelske vojske.

Palestinski farmeri suočiće se s novim krađama zemlje, zastrašivanjem i dodatnim ograničenjima u pristupu vodi i prirodnim resursima. Odobravanje E1 ne znači samo građevinski projekat, već novi val oduzimanja i raseljavanja.

Prazna zabrinutost

Diplomatski gledano, ovaj potez ostavlja Izrael izloženijim nego ikad. Upravo u trenutku kada su deseci zemalja obećali da će u septembru formalno priznati Državu Palestinu, Izrael djeluje da tu državu izbriše s lica zemlje.

Priznanje, ma koliko bilo simbolički važno, neće značiti mnogo ako se ne poveže s konkretnim mjerama za zaustavljanje izraelske aneksione politike. U suprotnom, svijet rizikuje apsurd priznavanja države čija se teritorija namjerno komada i kolonizira u realnom vremenu. 

Za Izrael je ulog jasan. Njegovi lideri računaju na to da će zapadne vlade nastaviti izdavati saopštenja o „zabrinutosti“, a da neće učiniti ništa suštinsko. Do sada su u pravu.

Uprkos upozorenju Međunarodnog suda pravde o „plauzibilnom riziku od genocida“ u Gazi, i uprkos tome što su Amnesty International, Human Rights Watch, pa čak i izraelska nevladina organizacija B’Tselem, Izrael proglasili režimom aparthejda, Velika Britanija, SAD i EU nisu uveli nijednu sankciju. Umjesto toga, Izrael nastavlja primati vojnu pomoć i diplomatsku zaštitu.

Ali odobrenje projekta E1 čini ovu poziciju sve neodrživijom. Kako Washington, London ili Brisel mogu i dalje govoriti o dvodržavnom rješenju dok Izrael otvoreno izjavljuje da to rješenje briše „djelima“?

Kako priznanje Palestine u septembru može imati vjerodostojnost ako te iste vlade odbijaju djelovati protiv projekta koji je dizajniran da je uništi?

E1 nije samo pitanje 3.400 stambenih jedinica. Radi se o budućnosti Palestine i vjerodostojnosti međunarodnog poretka. Time što napreduje s ovim projektom, Izrael jasno pokazuje da se ne boji posljedica.

Izračunao je – i za sada tačno – da nijedna zapadna vlada neće odlučno djelovati kako bi ga zaustavila.

Izbor sada pada na Veliku Britaniju, EU i SAD. Mogu nastaviti izdavati saopštenja dok dopuštaju Izraelu da prelazi svaku crvenu liniju. Ili mogu uskladiti riječi s djelima – kroz sankcije, mjere odgovornosti i stvarni pritisak da se zaustavi širenje naselja.

E1 je najjasniji znak do sada da je Izrael napustio čak i privid mira. Jedino preostalo pitanje jeste hoće li svijet nastaviti glumiti zajedno s njim.

*Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.