Prije nekoliko dana, selo Kafr Malik, sjeveroistočno od Ramallaha, bilo je svjedok još jednog brutalnog napada ilegalnih izraelskih doseljenika na nenaoružane Palestince – sve pod zaštitom izraelske vojske.

Grupa doseljenika napala je kuće, zapalila vozila i privatnu imovinu, te ubila trojicu Palestinaca – što predstavlja opasnu eskalaciju nasilja doseljenika koju mnogi nazivaju “palestinskom Kristalnom noći”, aludirajući na nacistički pogrom iz 1938. godine, kada su sinagoge bile spaljene, poslovi uništeni, a civili terorizirani.

Za Palestince, međutim, ovakvo nasilje nije ništa novo. Napadi doseljenika i oružani upadi podržani od izraelske vojske dio su njihove svakodnevice već decenijama, ali su dramatično pojačani nakon 7. oktobra 2023. godine, kada je počeo najnoviji rat u Gazi i kada je nasilje doseljenika eskaliralo širom okupirane Zapadne obale.

Organizacije za ljudska prava i agencije Ujedinjenih nacija izvještavaju o nezapamćenom porastu oružanih napada doseljenika, prisvajanja zemljišta i ubistava u mjesecima koji su uslijedili, dok je pažnja svijeta bila usmjerena na rat.

Napad se desio paralelno s uznemirujućim izjavama izraelskog ministra za nacionalnu sigurnost Itamara Ben-Gvira, koji je 26. juna govorio o džamiji Al-Aksa. Zalagao se za uvođenje izraelski kontrolisanog „statusa quo“ koji uključuje mogućnost jevrejske molitve – što se smatra simboličnim napadom na pravni okvir ovog svetog mjesta.

Ovaj potez mnogo je više od vjerske izjave; on šalje poruku da je palestinsko prisustvo u Jerusalemu i Al-Aksi pod znakom pitanja – isto kao što izraelska naselja ugrožavaju palestinska prava na zemljište.

Ovi prekršaji, podržani od vojske, odražavaju jasnu namjeru vlade da agresivno širi svoju kontrolu, uprkos međunarodnom pravu i Sporazumima iz Osla, bez obzira na posljedice. One grubo krše Član 49. Četvrte ženevske konvencije. Nasilje doseljenika uz podršku vojske pokazuje da ovi talasi nasilja nisu slučajni niti neovisni, već su državna naredba.

Postepena aneksija

Strateški gledano, istovremena eskalacija simboličkog pritiska na Al-Aksu i otvoreno nasilje doseljenika ima za cilj, vremenom, izbrisati palestinski identitet na terenu i zamijeniti ga identitetom jevrejskih doseljenika.

Ovo je suština tzv. „postepene aneksije“ – metodičkog širenja naselja i raseljavanja Palestinaca bez formalne aneksije zemlje, čime se izbjegava međunarodna pravna reakcija i štite izraelski lideri od odgovornosti.

U okviru ove politike, ministar finansija Bezalel Smotrih dobio je široka ovlaštenja nad okupiranom Zapadnom obalom, tretirajući je kao integralni dio Izraela – što je zabrinjavajući potez s ozbiljnim posljedicama za Palestince. Svako novo naselje ili izdvojeno naselje dodatno produbljuje gubitak palestinske zemlje i pojačava ljudsku patnju.

Nedavno je Smotrih najavio osnivanje 22 nova doseljenička punktova širom okupirane Zapadne obale, uključujući i duž jordanske granice. Opisao ih je kao „zaštitni štit“ za izraelske centre naseljenosti, dok je ministar odbrane Izrael Kac rekao da ti punktovi „sprečavaju nastanak palestinske države“.

Ovi ilegalni koraci se postepeno legitimišu, stvarajući nepovratne naseljeničke enklave koje će nepovratno oblikovati buduću mapu.

Iskorištavanje prilika za ekspanziju

Napad na Kafr Malik otkrio je kako okupacija koristi trenutak – usred regionalnih tenzija s Iranom i globalne pažnje usmjerene na Gazu – da pusti nasilje doseljenika bez kontrole međunarodne zajednice. Pod zaštitom vojske, ti nasilni doseljenici uništavaju palestinsku demografiju i preoblikuju geografiju bez ikakve intervencije svjetskih institucija.

Ova kontinuirana ekspanzija i zaštita ekstremnih doseljenika od strane vojske pokazuju jasan obrazac: izraelska država štiti nasilne doseljenike u zamjenu za trajnu kolonizaciju i etničko čišćenje.

Oduzeta zemlja postaje predmet budućih političkih pregovora, dok život Palestinaca postaje sve teži i nesigurniji – prisiljavajući neke da razmišljaju o napuštanju svojih ognjišta.

Legitimizacija ovih ekstremnih grupa od strane vlade simbolizira njen ultranacionalistički identitet, koji s namjernim otezanjima nastoji povratiti zemlju izgubljenu pod prethodnim palestinskim sporazumima. Ovo je najdesnija izraelska vlada u historiji, uglavnom ravnodušna prema pravnim i međunarodnim ograničenjima, ohrabrena nekažnjivošću da dodatno eskalira sukobe u Gazi i na okupiranoj Zapadnoj obali.

Posljedice ove ideologije duboko odjekuju u palestinskom društvu. Obični Palestinci ostaju stalno ugroženi, izloženi nasilju doseljenika bez mogućnosti zaštite. Nova naseljenička punktova ograničavaju kretanje i svakodnevni život.

U međuvremenu, Palestinska uprava nema ni sigurnosne resurse ni jurisdikciju da zaštiti ljude, ograničena oštrim disproporcijama moći. Dok god doseljenici djeluju nekažnjeno, palestinska patnja će se nastaviti.

Palestinska „Kristalna noć“

Sličan zločin desio se u martu 2023. godine u selu Huwara, blizu Nablusa, gdje su stotine doseljenika, uz podršku vojske, pokrenule osvetnički napad sa ciljem da selo bude spaljeno do temelja i da se ubiju njegovi stanovnici.

Vojska je upotrijebila silu protiv Palestinaca koji su pokušali braniti svoju imovinu, efektivno štiteći napadače. Tada je Smotrih otvoreno pozvao na „brisanje Huware s mape“, otkrivajući ekstremizam i genocidne namjere u izraelskom rukovodstvu.

Korištenje termina „Kristalna noć“ u ovom kontekstu ističe da ovo nisu izolovani napadi, već sistematska, državom podržana kampanja za brisanje palestinskih zajednica kroz teror i uništenje.

Korištenje ovako snažne istorijske usporedbe ističe moralni značaj ovih taktika i način na koji se historija tragično ponavlja.

Sa stanovišta međunarodnog prava, ovi napadi doseljenika – rašireni, državom podržani i nekažnjeni –  ozbiljno ugrožavaju pravne norme i potkopavaju odgovornost. Uporna svjetska tišina i nedostatak značajnog odgovora ukazuju na tihu saglasnost s izraelskim ponašanjem, ili barem na nevoljkost da se mijenjaju geopolitički odnosi.

Ova samouvjerenost dodatno ohrabruje brutalnost, stvarajući pravne presedane koji slabe okvir međunarodne pravde. Dok god izraelska vojska i doseljenici ostaju zaštićeni nekažnjivošću, daju loš primjer i osnažuju druge da počine slične prekršaje protiv globalnog mira i sigurnosti.