Naučni izvještaj objavljen ove sedmice podigao je uzbunu zbog hemijskog zagađenja, opisujući ga kao krizu planetarnih razmjera, ravan klimatskim promjenama.
Izvještaj koji je naručio Deep Science Ventures (DSV), istraživačka i inovacijska grupa usmjerena na rješavanje globalnih izazova putem rješenja zasnovanih na nauci, ističe rastuću prijetnju koju predstavljaju takozvani "novi entiteti" - milioni sintetičkih hemikalija koje se ispuštaju u okoliš kroz industrijsku aktivnost, poljoprivredu i potrošačke proizvode.
Naučnici kažu da se ove supstance, od plastike i pesticida do usporivača gorenja i PFAS-a (per i polifluoroalkil supstanci), sve više nalaze u ekosistemima, u vodi za piće, tlu, zraku, pa čak i u kiši.
Mnoge od ovih hemikalija su perzistentne, bioakumulativne i toksične, a sada su toliko raširene da su probile ono što stručnjaci nazivaju "planetarnom granicom" - naučnim pragom nakon kojeg se stabilnost okoliša više ne može garantovati.
„Možda ljudi misle da kada hodate ulicom i udišete zrak; pijete vodu, jedete hranu; koristite proizvode za ličnu njegu, šampon, sredstva za čišćenje kuće, namještaj u kući - mnogi ljudi pretpostavljaju da postoji zaista veliko znanje i ogromna dubinska analiza hemijske sigurnosti ovih stvari“, rekao je za Guardian Harry Macpherson, viši saradnik za klimu u DSV-u.
„Ali to zapravo nije slučaj.“
Razmjere problema su zapanjujuće.
Registrovano je više od 100 miliona sintetičkih spojeva, a procjenjuje se da se danas u komercijalnoj upotrebi nalazi 40.000 do 350.000. Ove supstance su uglavnom neregulisane ili nedovoljno testirane, a nove ulaze na tržište mnogo brže nego što ih agencije za sigurnost mogu procijeniti.
U međuvremenu, više od 3.600 sintetičkih hemikalija iz materijala koji dolaze u kontakt s hranom nalazi se u ljudskim tijelima širom svijeta.
Istraživanja su povezala izloženost niskim dozama hemikalija s nizom zdravstvenih problema, uključujući rak, neplodnost, metaboličke bolesti, razvojne poremećaje i imunološku disfunkciju.
Stvari dodatno komplikuje činjenica da tradicionalni toksikološki modeli često propuštaju suptilne, ali ozbiljne efekte koje određene hemikalije, poput endokrinih disruptora, mogu izazvati čak i pri minimalnim koncentracijama.
PFAS, poznat i kao "vječne hemikalije", posebno je zabrinjavajući.
Prisutne gotovo svuda – u neprijanjajućem posuđu, ambalaži za hranu, odjeći i pjenama za gašenje požara – hemikalije PFAS se sporo razgrađuju, zbog čega se danas mogu detektovati u gotovo svakoj testiranoj osobi, kao i u kišnici širom svijeta.
Naučnici kažu da na mnogim mjestima nivoi PFAS-a u okolišu sada prelaze sigurnosne pragove koje su postavile zdravstvene agencije.
Uprkos ovim jasnim opasnostima, kriza hemijskog zagađenja dobila je samo dio javne pažnje i finansiranja koje se posvećuje klimatskim promjenama.
Izvještaj DSV-a napominje da istraživanje hemijske sigurnosti čini samo 0,1% onoga što se troši na klimatska rješenja, iako bi posljedice mogle biti slično katastrofalne.
Autori izvještaja pozivaju na hitan globalni odgovor, uključujući strožu regulaciju, globalna ograničenja proizvodnje štetnih hemikalija i masovni prelazak na materijale "sigurne po dizajnu" koji se prirodno razgrađuju i ne akumuliraju u ekosistemima ili ljudskim tijelima.
U međuvremenu, potrošači mogu odigrati ulogu zahtijevajući sigurnije proizvode, izbjegavajući stvari napravljene od štetne plastike ili sintetičkih aditiva i podržavajući zakonodavstvo koje nalaže veću transparentnost i odgovornost u proizvodnji hemikalija.
