Nuklearno oružje ponovo je u fokusu nakon intenziviranja izraelsko-iranskog sukoba. Izraelski zračni napadi na Iran doveli su do poziva na regionalnu deeskalaciju i nuklearno razoružanje.
Izrael, koji se smatra jedinom nuklearnom silom na Bliskom istoku, napao je Iran upravo u trenutku kada su intenzivirani pregovori o iranskom nuklearnom programu. Teheran već dugo tvrdi da je njegov program isključivo u civilne svrhe.
Šta je nuklearno oružje?
Prema Ujedinjenim nacijama, nuklearno oružje je najopasnije oružje koje postoji na Zemlji.
Riječ je o izuzetno snažnim eksplozivima čija detonacija može izazvati masovno uništenje i dugotrajne posljedice po okoliš.
Nuklearno oružje crpi energiju iz nuklearnih reakcija: fisije (atomske bombe) ili fuzije (hidrogenske bombe), pri čemu se koriste ključni elementi poput plutonija-239 i uranija-235.
Nuklearna eksplozija oslobađa toliko intenzivno toplotno zračenje da sve u neposrednoj blizini epicentra može doslovno ispariti.
Samo jedna nuklearna bojeva glava može usmrtiti stotine hiljada ljudi, prema podacima Međunarodne kampanje za ukidanje nuklearnog oružja (ICAN), dobitnice Nobelove nagrade za mir.
„Nuklearno oružje je najopasnije oružje na Zemlji. Može uništiti cijeli grad, potencijalno ubiti milione i dugoročno ugroziti prirodni okoliš i živote budućih generacija. Samo njihovo postojanje predstavlja prijetnju“, navodi Ured Ujedinjenih naroda za razoružanje.
Koliko nuklearnog oružja postoji u svijetu?
Nuklearne bombe su korištene u toku rata, samo dva puta, i to kada su Sjedinjene Američke Države bombardovale japanske gradove Hirošimu i Nagasaki 1945. godine.
Najbliže što se svijet ikada približio potpunom nuklearnom ratu bilo je 1961. godine nakon sukoba između SAD-a i Sovjetskog Saveza. Od tada se zemlje uglavnom slažu da je širenje nuklearnog oružja problem.
Prema Međunarodnoj kampanji za ukidanje nuklearnog oružja (ICAN), savremene, manje nuklearne bombe imaju razornu snagu i do 20 puta veću od one koja je uništila Hirošimu. Ta bomba je ubila oko 150.000 ljudi u prvim mjesecima nakon detonacije u japanskom gradu.
Nuklearno oružje velike sile i dalje smatraju krajnjom linijom odbrane. Posjedovanje takvog oružja se vidi kao sredstvo odvraćanja, jer postoji strah da bi eventualni sukob doveo do uništenja i napadača i branioca.
Najbliže što je svijet ikada bio potpunom nuklearnom ratu bilo je 1961. godine, nakon konfrontacije između SAD-a i Sovjetskog Saveza. Od tada, većina zemalja se načelno slaže da je širenje nuklearnog oružja ozbiljan globalni problem.
Prema podacima Ureda UN-a za pitanja razoružanja, danas u svijetu navodno postoji oko 12.000 do 13.400 komada nuklearnog oružja, a do danas je provedeno preko 2.000 nuklearnih testova.
Koliko nuklearnog oružja postoji?
Prema podacima Ureda Ujedinjenih nacija za poslove razoružanja, danas u svijetu postoji između 12.000 i 13.400 nuklearnih bojevih glava. Do danas je izvedeno više od 2.000 nuklearnih testova.
Države koje posjeduju nuklearno oružje
Trenutno devet zemalja u svijetu posjeduje nuklearno oružje:
- Rusija (5.459)
- Sjedinjene Američke Države (5.117)
- Kina (600)
- Francuska (290)
- Velika Britanija (225)
- Pakistan (170)
- Indija (180)
- Izrael (90)
- Sjeverna Koreja (50)
Prema podacima Federacije američkih naučnika (FAS), ove zemlje su početkom 2025. godine ukupno posjedovale oko 12.241 bojevu glavu, pri čemu SAD i Rusija zajedno drže oko 87% ukupnog inventara nuklearnog oružja.
Većina država koje posjeduju nuklearno oružje ne objavljuje precizne podatke o veličini i sastavu svojih nuklearnih zaliha. Ipak, ukupan svjetski nuklearni arsenal opada – s vrhunca od oko 70.000 bojevih glava tokom Hladnog rata.
Napori za eliminaciju nuklearnog oružja
Ujedinjene nacije godinama pokušavaju provesti proces razoružanja, ali bez većeg uspjeha. Ipak, uspostavljen je niz međunarodnih sporazuma s ciljem sprečavanja širenja i testiranja nuklearnog oružja.
Jedan od ključnih dokumenata je Ugovor o neširenju nuklearnog oružja (NPT), koji ima za cilj sprečavanje širenja nuklearnog oružja i podsticanje razoružanja. Smatra se temeljem globalnog režima za neširenje nuklearnog oružja i sadrži mehanizme za nadzor i verifikaciju, koje provodi Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA).
Ugovor, koji je otvoren za potpisivanje 1968. godine, stupio je na snagu 1970. godine. Do danas ga je potpisala 191 država članica, obavezujući se da će ga se pridržavati.
Međutim, neke od država s nuklearnim oružjem nisu potpisale obavezujući ugovor: Izrael, Indija i Pakistan, dok je Sjeverna Koreja, koja ga je prethodno potpisala, povukla svoj potpis 2003. godine.
S druge strane, pet država s nuklearnim oružjem koje su potpisnice ugovora su: Sjedinjene Američke Države, Rusija, Kina, Francuska i Velika Britanija.
Razvoj i održavanje nuklearnog arsenala izuzetno su skupi. Prema podacima ICAN-a, države koje posjeduju nuklearno oružje dnevno troše oko 225 miliona američkih dolara na nuklearne snage.
Kritičari tvrde da bi se ta sredstva mogla usmjeriti na poboljšanje kvaliteta života ljudi širom svijeta.
